Uspesi i propusti „Kradljivice knjiga”

Adaptacija voljenog omladinskog romana diči se bajnom glumom i krasnom fotografijom. Ali šta je “Kradljivica knjiga” kad melodrama zameni crni humor?

Poster za film, preuzeto sa http://www.impawards.com/

Poster za film, preuzeto sa IMP awards

Zasnovan na međunarodno popularnoj istoimenoj knjizi Markusa Zusaka, film Kradljivica knjiga priču namenjenu mlađoj publici pripoveda na neobičan način: glasom smrti. Junakinju, Lizel, smrt posećuje tri puta i detaljno opisuje te susrete i Lizelin život  u nacističkoj Nemačkoj  – od momenta kada je usvaja starateljska porodica iz ulice Himel, preko prijateljstva sa nemačkim dečakom i jevrejskim bokserom, pa do njene „karijere”: krađe knjiga. Zusak je u svom romanu uspeo izvanredno da oslika jedno neobično odrastanje, ali koliko je film uspeo da tu sliku prenese na platno?

Režiser Brajan Persivald i ovde, kao i u uspešnoj britanskoj sapunici Opatija Daunton, pokazuje da ima dara za dočaravanje istorijskih prizora kroz vernu scenografiju, kameru i kostime kojima oslikava običnu nemačku porodicu u ratnom periodu, ali isto tako otkriva i svoju sklonost ka (pomalo prenaglašenoj) melodrami. Roman Kraljivica knjiga, iako potresan, uspeo je da kroz glas smrti dâ mnogo racionalniju notu, dok film nosi sama dramatičnost. Istina je da emocije i pokreću ovu priču kojoj težište nije na radnji, međutim, to mnogo bolje uspeva u knjizi.

Sofi Nelise i Džefri Raš, preuzeto sa http://www.thewrap.com/

Sofi Nelise i Džefri Raš, preuzeto sa The Wrap

Skupljena je sjajna ekipa glumaca koji izvlače najbolje iz svojih likova. Sofi Nelise definitivno dominira uverljivom glumom i perfektnim dočaravanjem male Lizel, dok Džefri Raš i Emili Votson stvaraju pravu porodičnu atmosferu harmonikaša i njegove žene, Lizelinih roditelja. Ono što pak uništava čar sjajne glume je čudan i poprilično neprirodan engleski sa jakim nemačkim akcentom kojim svi likovi pričaju, sem kada iznebuha počnu da mešaju engleske i nemačke reči, očekujući od publike da se pravi blesava kao što to rade ostali likovi.

Filmovi nastali iz knjiga umeju da se bolno odvoje od izvornog materijala, ali radnja Kradljivice knjiga iznenađujuće tačno prati pisanu verziju. Filmu ipak nedostaju srdačna atmosfera i blagi crni humor kojim se narator romana koristi, pa od jedne posebne priče o posebnom detetu, mi dobijamo prosečnu priču o nacističkoj Nemačkoj gde devojčica sa čudnim naglaskom povremeno ukrade po koju knjigu. To  je šteta s obzirom na vrhunsku glumačku izvedbu.

Lizel i Rudi, preuzeto sa http://www.slj.com/ School Library Journal

Lizel i Rudi, preuzeto sa School Library Journal

Problem filma Kradljivica knjiga nije u konkretnim greškama i falinkama, već u nekorišćenju velikog potencijala Zusakove priče. Knjiga poput ove je svakako problematična za prenošenje na veliki ekran, pa će verovatno oni koji su ranije pročitali knjigu manje uživati u adaptaciji i želeti da se samo vrate pisanoj reči. No, uprkos oštrim kritikama, film kao takav nije ni loš niti dosadan, pa ga vredi odgledati zbog tople, emotivne priče, dobre glume i lepe fotografije. Domaća publika će priliku imati već 1. marta na FEST-u, kada će se premijerno prikazati i kod nas, nakon što je obišao neke od najvećih filmskih festivala.

 

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *