Festival Novo Doba i ubrzani kurs nesvrstanog stripa

Prošlog meseca je završen festival nesvrstanog stripa Novo Doba, a tim povodom !Kokoška je sela sa Žoanom Markade-Mo, jednom od organizatora, i popričala o ljudima i idejama koji stoje u pozadini događaja, kao i o samoj sceni kod nas i u svetu.

Detalj sitoštamparske radionice u Matrijaršiji, 2015.

Detalj sitoštamparske radionice u Matrijaršiji, 2015.

U jednoj od prostorija Matrijaršije u Zemunu (čitajte dalje za više informacija), prokljucali smo po problematici i tematici strip scene u Srbiji i Evropi, popričali smo o utiscima sa nedavno završenog festivala, o klasičnom i nezavisnom, produkciji i putovanju, o tome šta treba čitati i odakle početi ako želimo da se upoznamo sa ovim svetom.

Počnimo sa upoznavanjem čitalaca sa festivalom Novo Doba – ko ste vi i šta želite da postignete?

Plakat ovogodišnjeg festivala

Plakat ovogodišnjeg festivala

Festival Novo Doba postoji šest godina, a nastao je na osnovu ideje Radovana iz Studiostripa. Kada sam došla iz Francuske da živim ovde sa Brunom, on nam je ispričao da misli da je potreban jedan festival za nezavisni strip. Postojao je pre u Pančevu Grrr! festival koji je Zograf organizovao, ali kada sam ja došla, on već dve godine nije održavan – poslednji je bio 2006. godine. Prvi cilj je bio da napravimo strip festival, osmišljen više kao prezentacija lokalnih i međunarodnih autora koja bi trajala pet dana, a svakog dana bi bila izložba drugog umetnika. Onda smo uveli koncerte kako bi više ljudi došlo –  a mi smo ionako svi vrlo povezani sa muzikom. Evoluiralo je tako da su posle toga krenule da se dodaju i radionice kako bi se akcenat više stavio na produkciju, a ne samo na prezentaciju. Zatim smo počeli da radimo i video projekcije i video instalacije.

I, u stvari, stigli ste do tačke na kojoj je festival i danas.

Da. Festival se i dalje dešava na raznim lokacijama u Beogradu i Pančevu, u različitim tipovima prostora – neki su više kulturni centar, a neki galerija ili skvot. Ali nismo imali centralni prostor do prošle godine, a sada ga imamo i mnogo je bolje za festival (između ostalog zato što su se pre svi gosti iz inostranstva gubili po Beogradu ceo dan!). Sada je super zato što imamo taj zajednički momenat ovde: jedemo zajedno, radimo zajedno, imamo i događaje na licu mesta. Dok je trajao festival, spavalo je nekih trideset ljudi u kući Matrijaršije. Mislim, inače ih živi skoro deset tako da je samo još jedna velika soba postala spavaonica, dok su neki drugi spavali kod mene ili kod drugih prijatelja. Pošto imamo jako, jako, jako mali budžet za taj broj gostiju, prestali smo da plaćamo hostel, pa je ovo mnogo olakšalo situaciju.

Novo Doba 2015, izložba Vukodlaci sa Severa

Novo Doba 2015, izložba Vukodlaci sa Severa

A budžet ste dobili od države ili iz nekih drugih izvora?

Da, imamo budžet od Ministarstva kulture još od prve godine, a često smo imali od grada Beograda (ove godine nismo), kao i ponekad od grada Pančeva. Takođe i od ambasadi – to zavisi od ambasade do ambasade, neko nam da, neko ne da, neko da jako malo, zavisi. Ali uglavnom, dosta njih nam je pomoglo. To nam je jedino rešenje, pošto mi inače funckionišemo neprofitabilno pa nemamo odakle sami to da finansiramo.

Novo Doba 2015, izložba Bernharda Xilko

Novo Doba 2015, izložba Bernharda Xilko

Ko zapravo stoji iza organizacije Novog Doba?

Organizatori su Radovan Popović iz kolektiva Studiostrip, Bruno Tolić iz Hrvatske i ja, zatim su došli i Mileta Mijatović (pesnik, sitoštampar i pevač benda Klopka za Pionira), pa Marija Samardžić iz Pančeva, Anna Ehrlemark iz Švedske, Draginja Marić, a sada od kada radimo sa Matrijaršijom, veliki deo kolektiva Mubareć je ušao u organizaciju, Nikola Cakić, Izvanredni Bob… i još mnogi ljudi. Tako da nas je sad dosta. Neko će biti zaboravljen, ali u katalogu se mogu naći imena svih koji su u organizaciji.

Sad kada znamo osnovu priče – pitanje u vezi sa godišnjom temom: da li prvo odaberete temu pa skupljate radove na onovu nje ili prvo skupite sve što želite da bude prikazano te godine na festivalu pa tek onda osmislite temu?

Prve dve godine nismo imali temu – u stvari, bila je Novo doba. Prvi put je tema bila Treće doba baš treće godine, ali samo par stvari je bilo baš povezano sa tematikom, na primer na otvaranju smo imali hor penzionera, to je bilo… super su bili. Zatim, knjigu koju radimo svake godine (koju zovemo katalog, ali je zapravo više kolekcija stripova autora iz regiona i gostiju) planiramo na osnovu te tematike, dok izložbe koje su na festivalu nisu nužno povezane. Kada smo zvali kultnu izdavačku kuću iz Belgije Fremok, koja već dugo postoji, oni su se pitali da li smo njih zvali zbog trećeg doba jer ih smatramo starima – a uopšte ne.

Radovan Popović "Primeri", preuzeto sa Fijuk prodavnica

Radovan Popović „Primeri”, preuzeto sa Fijuk prodavnica

Dakle, suština teme se može naći u katalogu, a ostalo se već izgradi. A ovogodišnja tema Šta nam rade? – zašto je odabrana?

To je zapravo kaiš iz knjige Radovana Popovića Primeri, gde jedan „primer“ govori o tome. U stvari, ove godine smo počeli stalno to da koristimo kada se priča o politici i slično, kao: „Ajoj, šta nam rade…“, postalo je uzrečica.

Da li postoji nešto što bi se moglo nazvati  zajedničkom osobinom autora na Novom Dobu, kakve ljude tražite?

Zapravo, već je postojala mreža autora sa Balkana, ali postoji više direkcija – neki su više recimo slikarski strip, neki više sirovi i underground, a ima i stripova gde je tekst najbitniji. Ali sad, uvek je teško opisati tačno kakav strip mi volimo jer su zapravo toliko različiti. Zato smo i razmišljali da li da to nazovemo underground, što ne odgovara za neke svari koje su suptilnije. Onda nezavisni – ali od čega, od koga nezavisni ili nekomercijalni… Zatim, kada smo pregovarali kako da opišemo taj strip, Bruno je rekao nesvrstani i složili smo se da ipak to najbolje zvuči.

Festival je ove godine bio u isto vreme kad i međunarodni salon stripa, i deluje da deo publike uopšte nije shvatio da ste vi odvojeni od njih.

Zapravo,  mislim da jako malo ljudi zanima oba stripa jer smo dosta različiti. Naša publika su više ljudi koji se bave muzikom, crtanjem, grafičkim dizajnom – to nije baš ista publika. Naravno da imamo nešto zajedničko, autori iz klasičnog stripa mogu nama da se sviđaju ili obrnuto. Postoji i zajednička istorija, ali je drugi senzibilitet.

Novo Doba 2015, detalj sa izložbe Vukodlaci sa Severa

Novo Doba 2015, detalj sa izložbe Vukodlaci sa Severa

Ipak, i festival i autori na njemu su za širu scenu prilično underground, pa da li imate neke želje da se popularizujete, da više ljudi koji nisu možda baš u toj priči saznaju za vas, jer festival još uvek deluje donekle interno?

Naravno, želimo da više ljudi dođe do našeg festivala, ali apsolutno nemamo nikakvu želju da promenimo tip sadržaja, tako da u stvari moramo od publike da tražimo da se prilagodi. Rekla bih da je tu i naša krivica jer bi trebalo mnogo više da se bavimo promocijom. Uglavnom, ne bismo ništa promenili u suštini, ali mislim da to što mi radimo može da se svidi većem broju ljudi (pored ono friends and family koji nam dolaze), pogotovo onima koji se zanimaju za grafički dizajn, muziku ili i sami prave stripove. Ali realno, svake godine je sve bolje i dolazi malo više ljudi – tako da mislim da smo na dobrom putu i svaka pomoć je dobrodošla. Prve dve godine kada kada bi na događaj došao neko koga ne znamo bili smo iznedađeni, ali sada dolazi sve više novih posetilaca.

Greed Graphics Print Party na zatvaranu festivala, 2015.

Greed Graphics Print Party na zatvaranju festivala, 2015.

Kako ste zadovoljni odazivom, atmosferom i kakvi su utisci sada kada se festival završio?

Mi smo baš zadovoljni, a mislim da gosti jesu takođe. Tako, imamo malo više ljudi i mnogo bolju ekipu koja se bavi festivalom. Imali smo i super volontere. Prošle godine smo prvi put imali volontere koje nismo znali, a ja nisam baš uspela da im raspodelim poslove jer ne volim da naređujem ali ove godine smo se bolje organizovali.

Sada mi reci kakva je situacija na strip sceni u Srbiji, šta se tu dešava?

Pa sad, zavisi o kom stripu pričamo.

Recimo više tom autorskom.

Dve možda najbitnije inicijative koje postoje dosta dugo treba pomenuti – to su Komikaze iz Hrvatske koji su sad više bazirani u Ljubljani i Stripburger iz Ljubljane. Rekla bih da je dosta bitan izdavač Jovan Gvero koji radi u Kulturnom centru Novog Sada, koji je izdao dosta knjiga Wostoka, Zografa i drugih. U regionu je takođe Zdenko Franjić iz muzičke etikete „Slušaj najglasnije“ krenuo da izdaje stripove. Symposion iz Subotice je možda sad najaktivniji, Elektrika iz Pančeva, Fanzin Krpelj iz Vršca…

Sad, ovo nije baš autorski strip, odnosno jeste ali nije savremeni – dve inicijative su baš zanimljive. To su Komiko (koji izdaje i nezavisni i klasični strip) i Kulturni centar Pančeva u saradnji sa Zografom i Zdravkom Zupanom, koji već nekoliko godina paralelno izdaju nove edicije stripova bivše Jugoslavije, iz 30ih, 40ih, 50ih… To su dobre knjige i jako dobar istraživački rad.

A postoje i stvari koje su dosta daleko od stripa – fanzini, plakati, kolaži, kasete, a koje su takođe uključene u festival. Radimo često, na primer, sa muzičkom izdavačem No basement is deep enough. Upoznali smo sad i tu ekipu, Color triangle recordings, koju smo zvali da sviraju na izložbi Bernharde Xilko, pa je ispalo da i oni imaju puno odličnih fanzina, kaseta; baš je super kad se to desi.

Bernharda Xilko, preuzeto sa Fijuk prodavnica

Bernharda Xilko, preuzeto sa Fijuk prodavnica

Znači još uvek otkrivate ljude. A da li postoji želja da se to objedini na nekom višem nivou?

Mi radimo na sajtu koji se zove fijuk.net, onlajn je ali trenutno još nema sve funkcije koje hoćemo od njega. Ali tu su registrovani svi mali izdavači, autori, muzičari sa kojima radimo i tako hoćemo nekako da pomognemo u umrežavanju i dostupnosti.

Dakle, dobra baza za početak istraživanja ove priče.

Da, a i časopis Pionir je rezultat tog projekta da se prikažu male inicijative.

Okej, a sad jedno u suštini važno pitanje: koliko je u Srbiji, ili na Balkanu, teško zaraditi na osnovu jedne scene koja je relativno zatvorena, to jest nije još dovoljno zastupljena na popularnom tržištu?

Pa, realno, teško je. (smeh) Ali, mislim da je teško i za klasični strip, tako da nije samo zbog toga što smo specifični. Ali mi na primer imamo sito štampu od koje imamo neku zaradu, štampamo cegere za neke događaje, kao i majice ili plakate. Takođe, imamo neki sistem da redovno putujemo po festivalima, na primer u Angulem u Francuskoj, na Crack! festival u Italiji, Vendetta u Marseju – to su festivali gde se stvarno prodaju stvari. Ovde se malo manje prodaje naša autorska sitoštamparska produkcija, ali Mileta je krenuo sad baš ozbiljno da se bavi „Fijuk sajmom“ – svake godine smo imali malo štandova na festivalu, ali ove godine smo prvi put okupili toliko izdavača.

Novo Doba 2015, detalj sa Fijuk sajma

Novo Doba 2015, detalj sa Fijuk sajma

A da li vas u Srbiji možemo naći još negde ili samo u okviru festivala Novo Doba?

Mi kad god imamo priliku idemo negde, imamo izložbe plakata, štampamo majice. Nedavno smo bili u Čačku na festivalu Animanima, ponekad idemo u Novi Sad, Suboticu, Pančevo, Niš. Volimo da putujemo. A imamo i facebook stranicu „Fijuk prodavnica“ gde može da se vidi šta smo štampali i da se naruči.

Sada, reci mi koju reč o Matrijaršiji, u kojoj smo sada, a koja je kulturni centar u kom se i živi i u kom se non stop nešto dešava?

Murali u Matrijaršiji, fotografije vlasništvo autorke teksta

Murali u Matrijaršiji, 2015.

Kuća pripada jednoj firmi, imamo prostor na raspolaganju u dogovoru sa vlasnikom da smo tu dok radimo nešto značajno. Plaćamo račune, ali sam prostor ne plaćamo što nam je baš velika šansa.  Tu smo došli Mileta i ja pre dve godine zato što smo ostali bez radionice sito štampe pa smo se prvo instalirali u sobi gde i danas imamo radionicu. Onda, malo pre leta prošle godine su došli naši drugari iz kolektiva Mubareć, neki i žive ovde. Zatim smo sredili taj prostor koji je sad klub, pa crtačku radionicu, a sada imamo i galeriju – razvija se malo po malo, veliko otvaranje prostora kao kulturni centar je bilo na prošlom izdanju festivala i ljudi koji su tada došli su videli ove godine ogromne promene. Zapravo na samom festivalu se puno toga i desi, na primer kolektiv Czentrifuga je ove godine redekorisao klub potpuno. Preko cele godine smo radili na prostoru, nabavili opremu, malo po malo se samoorganizujemo, svi zajedno pričamo. Takođe, postoji mogućnost da ljudi spavaju – sada je tu par Francuza koji su na Residence programu. Organizujemo se da nabavimo više opreme, imamo sad sušaru za sito štampu, svoj razglas u klubu i miksetu i, malo po malo, smo sve funkcionalniji.

Detalj radionice u Matrijaršiji, 2015.

Detalj radionice u Matrijaršiji, 2015.

Znači za pet godina ko zna gde ćete biti.

Tada ćemo biti na vrhu. (smeh)

Apsolutno! A u Matrijaršiji se stalno nešto dešava.

Da, trudimo se da imamo bar dva događaja mesečno koji su otvorenog tipa. Tri puta nedeljno imamo radionice sa mladima sa posebnim potrebama u saradnji sa udruženjem „Naša kuća“ i gradskim dnevnim boravkom „Sunce“ – i sa njima radimo sito štampu, muziku. Momci iz „Naše kuće“ su napravili svoj bend Bitlsti pa smo ih vodili na koncerte u Makedoniju, Sloveniju, to je baš jedna centralna aktivnost.

Mogli smo i da ih čujemo na zatvaranju festivala ove godine. A, na svaki vaš događaj, ako zaluta nasumični posetilac, pretpostavljam da je dobrodošao.

Da, da, a dešava se sve više, to je baš zanimljivo. (smeh) Mi smo, kao što je bilo sa Inex filmom na početku, dosta daleko od centra i treba da se stvori navika u ljudima da dolaze. Mi smo na pola sata busom iz centra, praktično kao Inex film, mada izgleda malo dalje. Ali naša šira grupa prijatelja stvarno ima naviku da dolazi, a i drugi ljudi koji su znatiželjni su pozvani.

Da li se u skorijoj budućnosti možemo nadati nečemu većem, na nivou festivala koji se inače održava samo jednom godišnje?

Preko godine sada imamo taj Residence program koji se zove Prekomanda. Imamo izložbe, koncerte tokom cele godine, putujemo. Naš plan je uglavnom da razvijemo i poboljšavamo to što već radimo, ali imamo i druge planove. Jedna prijateljica nam je dala materijal za razvijanje fotki pa hoćemo da pokrenemo i tu radionicu.

Stonoga Gorana Stojčetovića nastala na Novom Dobu 2015.

Stonoga Gorana Stojčetovića nastala na Novom Dobu 2015.

Važi, pratićemo vas na facebooku za nove informacije. Za kraj, pošto je festival gotov, iako smo delom ovo prošli, hajde nam preporuči dalje čitanje, koje autore nikako ne treba propustiti, strane, domaće, udruženja, svejedno.

Mi smo dosta vezani zapravo na evropskom nivou sa tim fanzinskim-sitoštamparskim ekipama, a tu su nam jako bitne dve inicijative: jedna u Marseju koja se zove Le Dernier Cri (Poslednji krik) koji su što se nas tiče najbitniji u Francuskoj. Oni su krenuli osamdesetih i rade mnogo plakata, videa i knjiga godišnje i baš su super aktivni, a oni imaju i panorame autora sa svih strana pa su dobra baza podataka što se toga tiče. Takođe, imamo konekciju sa Czentrifugom, koji su dok je trajalo Novo Doba i imali izložbu u klubu ovde. Oni su isto sitoštampari, opsesivni, rade non stop, a predstavljaju isto konglomerat više berlinskih kolektiva i imaju neku priču, koja nam je baš bliska, sa mešanjem performansa, štampanja, muzike. Kad im daš neki prostor, totalno ga promene. Rekla bih da su ta dva nama baš bitni kao saradnici i kao idoli. Sada, u regionu, Igor Hofbauer je jedan od autora koji je nama najbitniji, kolektiv Studiostrip, kolektiv Mubareć, Bernharda Xilko, fanzin Krpelj… Nina Bunjevac koja je radila knjigu Fatherland, ovde se zove Otadžbina.

Kucanje i ulazi Mileta: Trebalo bi da krenemo. (počinje izložba Czentrifuge, prim. aut.)

Da li smo gotovi?

Gotovi smo!
Kokoška se odjavljuje.

Sve fotografije su vlasništvo autorke teksta, osim ako nije drugačije naznačeno.
Naslovna slika i plakat preuzeti sa facebook stranice Novog Doba.

Ukoliko želite uživo da doživite delić atmosfere o kojoj smo govorili, vidimo se u petak 30. oktobra u IMAGO CUK na Fijuk sajmu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *