Femix Fest i domaće žensko stvaralaštvo

Kakvo je žensko stvaralaštvo u Srbiji, i zašto je bitno promovisati ga zasebno?

13. i 14. decembra biće održan 4. Femix Fest, festival ženskog stvaralaštva, na kome ćete imati priliku da čujete poeziju, pogledate filmove i slušate svirke domaćih autorki čija se muzika našla na četvrtoj Femikseti. Povodom ovog događaja, pitali smo koordinatorku projekta Tatjanu Nikolić da nam kaže nešto više o samom Femix-u, predstojećem festivalu, ali i domaćem ženskom stvaralaštvu uopšte.

Kultur!Kokoška: Femix je u poslednje vreme ime koje često viđamo, pogotovo kada se govori o alternativnoj sceni, ali verovatno postoje oni koji još uvek nisu sigurni šta je zapravo Femix. Možete li da nam kažete više o samom projektu i tome kako je on nastao?

Femix FestTatjana Nikolić: Femix je program podrške domaćem ženskom stvaralaštvu u različitim umetničkim oblastima koji je pokrenut 2010.  godine u Beogradu. Nadovezao se na delovanje profila Spejserka na tada aktuelnoj društvenoj mreži MySpace i predstavljao reakciju na primećenu retradicionalizaciju u našem društvu čak i, ili pogotovo, među omladinom. Devojke same prihvataju vršnjački pritisak u pravcu usvajanja patrijarhalnih obrazaca i vrednosnih sistema i čini se da im je potreban i dobrodošao podsticaj i ohrabrenje da se izražavaju kreativno i kritički u većoj meri i uzmu aktivniju ulogu na kulturnoj i umetničkoj sceni, a i širem društvenom prostoru. Rodna neravnoteža u pop kulturnoj produkciji je velika i to je ono što Femix pokušava da promeni.

U prethodne četiri godine programa organizovano je oko 40 različitih događaja (koncerata, filmskih projekcija, poetskih večeri, izložbi, radionica itd), koje je posetilo preko 4000 ljudi. Kroz tri godine realizacije projekta promovisano je 45 bendova i više od 180 umetnica. Do sada su izdate tri godišnje kompilacije ženskog muzičkog stvaralaštva Femikseta, koje je moguće skinuti besplatno sa portala koji smo pokrenuli ovog septembra.

K!K: Skoro ste objavili istraživanje o položaju žena na alternativnoj muzičkoj sceni gde ste jasno, kroz statistiku, pokazali da su žene znatno manje zastupljene nego muškarci. Možete li nam u par rečenica objasniti rezultate tog istraživanja?

Tatjana: Dostupni brojčani podaci govore da je među autorskim imenima na evropskim muzičkim festivalima u proseku oko 7 puta više muškaraca nego žena. U Srbiji je taj odnos lošiji, međutim u SAD ima nešto više žena na festivalskim binama nego u Evropi, pa je tamo standardan odnos oko 5-6 muškaraca na jednu ženu. Gledano u procentima, petogodišnji prosek ženskog učešća na muzičkim festivalima u Srbiji je 11.6%, u Evropi je taj procenat 12,9%, dok je u SAD 14,3%. Slične rezultate dobijamo i kad analiziramo aktuelnu ponudu piratizovanih muzičkih naslova. I ovde je žensko autorstvo prisutno u udelu od negde 10-15% novih naslova. Može se reći da ovaj procenat okvirno predstavlja sadašnji svetski standard učešća ženskog autorstva u muzici, dok su muzičarke u Srbiji u donjem delu ovog raspona.

U ukupnom zbiru, među imenima koja su činila EXIT Main Stage lineup za poslednjih pet godina bilo je 117 muških bendova i solo izvođača, 11 ženskih i 4 mešanog kreativnog učešća oba pola – znači da je odnos na festivalskom programu ovde skoro 12:1. Za onaj deo muzičke produkcije kojim se Femix bavi, na EXITu je relevantniji Fusion Stage. U ukupnom zbiru za pet godina ovde je nastupilo  je 120 muških, 18 ženskih i 7 mešanog učešća; ovde je  odnos negde oko 7:1. Još bih samo izdvojila podatak o ukupnom zbiru izvođača na Beer Festu  to iznosi 176 muških izvođača, 18 ženskih i 18 sa mešanim ili nama u tom trenutku nepoznatog autorskog učešća po osnovu pola. Vidimo da Beer Fest ima M-Ž odnos svog festivalskog programa od oko 10:1.

K!K: Da li vas je stepen u kojem su žene brojčano nadjačane u muzici iznenadio ili je to bio rezultat koji ste očekivali?

Tatjana: Femix smo inicirali i do ove godine vodili sa nekim unutrašnjim osećajem da razlika i neravnoteža postoji, sa utiskom da muzičarki i umetnica zaista ima mnogo manje, ali nismo znali ove podatke i videti ih „crno na belo“ i numerički nije bilo lako i prijatno. Ipak, to je motivacija za dalje i potvrda da ono što radimo jeste zasnovano na realnosti i činjenicama i da za tim postoji objektivna potreba.

K!K: Takođe, u istraživanju pokušavate i da razlučite da li je toliko velika razlika posledica nekog „prirodnog” uzroka, npr. nezainteresovanosti žena za muziku ili postoje i neki skriveni uzroci? Šta se pokazalo kao tačno, da li su žene zaista u toj meri nezainteresovane za muziku da na muzičkoj sceni budu toliko skrajnute?

Tatjana: Mi, naravno, ovim istraživanjem nismo bili u mogućnosti da nađemo precizne razloge i uzroke ovim pojavama. Mogućih razloga za ovakvo stanje ima mnogo,  a mi i dalje nemamo apsolutno jasnu informaciju o tome da li festivali ne zovu muzičarke u većoj meri nego sada zato što aktivnih muzičarki i nema više, ili zato što programski direktori festivala nemaju informacije, ili zato što imaju predrasude? Da li muzičarki nema više nego sada zato što nemaju gde da sviraju, festivali ih ne zovu i mediji ih ne podržavaju pa su zato demotivisane, ili zato što žene muzička produkcija generalno zaista manje interesuje nego muškarce? Ako je žena zaista tako malo u muzici a razlozi za to su socijalno-psihološke prirode, koji su to pritisci iz okruženja koji imaju najviše demotivišuće efekte?

U skorašnjem istraživanju Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka jedan podatak se može protumačiti da su mlade žene u najgorem slučaju upola manje zainteresovane za pravljenje muzike nego momci. To bi značilo da bi, shodno tome, ipak bar oko 1/3 muzičke produkcije trebalo da ima žensko autorstvo, a videli smo da je stanje u praksi jako daleko od toga – žene u Srbiji ne da nisu ni trećina muzičke scene, nego su jedva trećina trećine.

Femix Fest 1U potrazi za ovim odgovorima, Femix je povodom Svetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj, 21. maja 2013. godine u beogradskom džez klubu Čekaonica okupio mlade muzičarke iz različitih gradova Srbije. Od naših sagovornica najčešće smo čuli sledeće: nedovoljna vidljivost, kulturološka tradicija u pop-rock produkciji, viđenje žene kao prvenstveno dekorativnog elementa na bini, realno manja zainteresovanost mladih žena za autorsko bavljenje muzikom, nepostojanje dovoljno kolegijalne solidarnosti među aktivnim muzičarkama, drugačija dinamika grupa čiji članovi su ženskog ili mešanog sastava, rodne predrasude o kapacitetima, korišćenje različitih aršina u vrednovanju kvaliteta, potcenjivanje muzičarki po rodnom osnovu i osećanje obeleženosti rodom koje stvara dodatne pritiske za dokazivanje, itd.

 Ipak, mi verujemo da procenat od 10-15% žena u muzici može i mora da bude znatno veći, kako u Srbiji, tako i šire.

K!K: Spremate festival ženskog stvaralaštva za 13. i 14. decembar; kako ste došli na ideju da organizujete festival potpuno posvećen ženskom stvaralaštvu i koliko je bilo teško naći dovoljno izvođača?

Tatjana: Prvi festival organizovali smo krajem 2010. godine u Kulturnom centru GRAD pod nazivom Femix Treća smena, kao završnicu projekta za tu godinu. Interesovanje je bilo izuzetno veliko i odlučili smo da to postane tradicija i da sa tom praksom nastavimo. Festival svake godine ima muzički, filmski i izložbeni program (fotografije), a ove godine nastupiće i mlade pesnikinje i imaćemo pozorišnu radionicu i održaće se u BIGZu – u petak u Čekaonici a u subotu u Sceni. Program u celini može da se nađe ovde.

Kroz godine smo se dobro povezali sa umetnicama i muzičarkama, te imamo neku vrstu mreže saradnica i saradnika, tako da odabir programa nama više nije toliko težak. Posebno je lepo i zanimljivo što i već afirmisane muzičarke, bendovi i umetnice ostaju u kontaktu sa nama i nastavljaju da pružaju podršku i prate ono što radimo za nove i mlađe… !

K!K: Na Femix Festu biće održana i promocija 4. Femiksete, kompilacije muzike ženskih stvaralaca. Iz godine u godinu broj muzičarki na Femikseti se povećava; da li vam se muzičarke javljaju same ili ih vi tražite po raznim portalima? Kako vršite selekciju?

Tatjana: Femix krajem svake godine raspiše konkurs za učešće na Femikseti, na koji se onda bendovi i muzičarke javljaju i šalju pesme. Kriterijumi su uvek isti i tiču se načina učešća žena u autorstvu i izvođenju pesme, dakle njihovoj ulozi u bendu naprimer, a ne žanrovskim ili stilskim karakteristikama.

Kako broj pesama koje stižu na konkurs zaista raste i od prošle godine nije moguće objaviti na disku sve što nam bendovi pošalju, prošle godine smo imali urednicu Ognjenku Lakićević iz Autoparka, a ove godine Milicu Mitić iz benda Lula Mae i projekta Sofie from Seattle.

Femikseta 2013Zanimljiv detalj je da omot Femiksete nudi svake godine drugoj mladoj dizajnerki prostor da se izrazi, pa su u ove četiri godine omot Femiksete osmišljavale Manja Lekić, Anđela Grabež, Tamara Brčić i Milica Mrvić. Dizajn takođe možete pogledati na stranici Femiksete na našem sajtu.

K!K: Komentar koji često ide uz Femix fest ili Femiksetu je “zar to nije diskriminacija kad se ceo festival posvećuje samo ženama”. Možete li da objasnite koji su sve povodi za organizovanje festival i zašto je važno imati festival posvećen samo ženskom stvaralaštvu?

Tatjana: Mi razumemo takva pitanja i nedoumice. Ono što uvek kažemo je da su oba pristupa legitimna i da treba paralaleno da postoje – i zalaganje za veće učešće ženskih autorki na mejnstrim sceni i “redovnim” dešavanjima, i pružinje posebnog ohrabrenja onima koji inače nailaze na dodatne prepreke. Femix se, smatrajući da je neophodno i važno omogućiti alternativni prostor onima koji su tradicionalno manje zastupljeni, odlučuje za ovu drugu opciju i zahvaljuje se muškarcima koji celu problematiku razumeju i podržavaju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *