Evrovizija – dete šerijata i Meri Popins

Ako ste mislili da je Končita Vurst kontroverzna i zanimljiva, to je samo jer ne znate mnogo o ostalim učesnicima Evrovizije kroz njenu bogatu istoriju.

evrovizija1
Nakon Drugog svetskog rata, u kome je stradalo više od 60 miliona ljudi, sve Evropljane počeli su da „rade” neki optimizam, bratstvo, sestrinstvo i jedinstvo te su krenuli da se udružuju oko svega mogućeg. U tome se nisu izdvajale ni nacionalne medijske kuće širom Evrope, pa je tako nastala i Evropska radiodifuzna unija.

Deceniju nakon Hitlerove smrti, tadašnji glavni baja Evropske radiodifuzne unije – Marsel Bezenson, manijakalno razmišlja o osnivanju programa u kome će sve države članice Evropske radiodifuzne unije učestvovati i odlučuje da bude kreativan: „Hajde da iskopiramo već postojeći muzički festival San Remo”.

„CV – Lične osobine: Оriginalan sam, kreativan, volim timski rad i povremeno kradem“ Fotografija preuzeta sa: http://arkiv.poplight.se

„CV – Lične osobine: Оriginalan sam, kreativan, volim timski rad i povremeno kradem“
Fotografija preuzeta sa: http://arkiv.poplight.se

1. Bezensonovo kreativno shvatanje kreativnosti

Bezensonova originalna ideja realizovana je već 1956. godine kada se organizuje prva Evrovizija, a pobeđuje (zemljakinja mu) Švajcarkinja Lis Asija sa nostalgičnom pesmom „Refrain“. Udova Asija još uvek nije otegnula cenjene papke, ima 91. godinu i ne brine je to što je najverovatnije pobedila izbornom krađom. Naime, svaka od 7 zemalja učesnica imala je pravo da glasa dvaput, samo Švajcarska četiri puta jer luksemburžanske sudije nisu mogle da prisustvuju nastupu.

2. Pakleno krljanje 

„Pravi“ pobednici druge Evrovizije jesu Danci Birte Vilke i Gustav Vinkler, otpevavši ljubopipavu baladicu o paru koji se rastaje pred nekim transkontinentalnim brodom. Sve bi to bilo super da im se koreografija ne svodi na to da scenu rastanka završavaju poljupcem. Francuskim. U trajanju od 13 sekundi jer su ljudi iz organizacije zaboravili da podignu znak na kome je, pretpostavljamo, pisalo nešto poput „Prestanite, ovo i deca gledaju, iznajmite sobu, perverznjaci“.

Dođi čičiDođi čiči na 13 sekundi

3. Čika Jova deci, Čika Mika dva deci, Čika Steva nula poena

Najveći sin Fejzbuka i Mokrina, Miroslav Mika Antić, pojavio se na Evroviziji kad i po prvi put tadašnja Jugoslavija – 1961. godine. Miroslav Antić nije pevao, ali je bio tekstopisac pesme „Neke davne zvezde“ koju je izvela Ljiljana Petrović završivši takmičenje na osmom od šesnaest mesta.

Tri godine kasnije čuveni Stevan Raičković polazi Mikinim stopama. Ni on se nije usudio da se lati mikrofona, no njegov tekst „Život je sklopio krug“ izveo je Sabahudin Kurt i bukvalno sklopio krug. Jugoslavija je dobila 0 poena i završila takmičenje na poslednjem mestu.

Više sreće drugi put“, Sabahudine. Što ne možemo reći Stevanu Raičkoviću jer je mrtav.

4. Pirinejski marifetluci

Evrovizije 1967, 1968. i 1969. godine možemo slobodno nazvati „Pirinejskim Evrovizijama“.

Prvu od navedenih obeležava tadašnji diktator Porugalije Antonio Salazar koji je, prema špekulacijama, želeo da umilostivi Evropsku zajednicu i dokaže da nije rasista tako što je na Evroviziju poslao crnca, Eduarda Nasimenta. Ono na šta Antonio Salazar nije računao jesu prvi šlog dok se brčkao u kadi godinu dana nakon Evrovizije i poslednji šlog dok je ‘ladio testise u naslonjači tri godine kasnije. Doduše, ni ovo nije pomoglo da Zapad oprosti Salazaru što je 1960. na sedam godina zatvora utamničio dvojicu studenata samo zato što su održali zdravicu slobodi.

Evrovizija revolucionarne 1968. godine održana je u nerevolucionarnom Londonu, a obeležio ju je diktator Španije Fransisko Franko. Postoje dokazi da je Franko slao medijske zvaničnike diljem Evrope, sa novcem u zamenu za glas na Evroviziji. Pojedinci smatraju ove optužbe „smešnim“, ali stvarno ne vidimo drugi razlog zašto je te godine na Evroviziji pobedila Španija sa pesmom „La la la“ u kojoj pevačica Masijel za 3 minuta 138 puta kaže „La“.

Naredna Evrovizija je, kako pravila nalažu, održana u Španiji, a promotivni materijal i metalnu statuu koja je blejala na sceni odradio je niko drugi do Salvador Dali. Takođe, dogodio se presedan jer nije bilo jednog pobednika već četvoro. Četiri nacije bile su izjednačene na prvom mestu i odnele pobedu. Urbani mit je da je tadašnja voditeljka pitala organizatore „A šta ako bude nerešeno?“ a oni joj doskočiše sa „Tako nešto ne može da se dogodi“.

E pa, dogodilo se.

4. Vreme je novac … ako nisi Kornelije Kovač

Jedna od najpoznatijih Evrovizija do sad održana je u Brajtonu 1974. godine. Scenu su delili Kornelije Kovač i Korni grupa, Olivija Njutn Džon i ABBA sa pesmom istog naziva kao i mesto na kome je Napoleon I Bonaparta doživeo sudbonosni poraz 1815. godine – Vaterlo (Waterloo). Smrt francuskog predsednika Žorža Pompidua omela je Francuze u nameri da poharaju statičnu scenu Evrovizije, a najdiskutabilniju političku odluku te godine donela je nacionalna televizija Italije RAI koja je odlučila da ne emituje takmičenje jer je u toku bila politička kampanja u vezi sa referendumom oko ukidanja mogućnosti razvoda braka. Italijane je na Evroviziji predstavljala Điljola Ćinkveti sa pesmom „Sì“ (Da), što, priznaćete, nije baš kul za emitovanje tokom političke kampanje za referendum u kome na papiru treba zaokružiti: 1) Da ili 2) Ne.

Nakon ovog takmičenja, grupa ABBA se u narednim godinama probija na svetskom tržištu pesmama kao što su „SOS“, „Mamma Mia“, „Fernando“, „Money, Money, Money“ i „Dancing Queen“. Olivija Njutn Džon snima film „Briljantin“ sa Džonom Travoltom, a Kornelije Kovač…

Pa dobro, ne moraju svi da urade nešto u životu.

5. Grčka bez krize jedino na Evroviziji

Grčka je igricu zvanu Evrovizija obrnula više puta. Prvi put je to učinila dve godine nakon uspešne turske invazije Kipra. Grci na Evroviziju tada šalju pesmu koju neki veselo prevode na engleski kao „Smrt Kipra“, iako je pravo ime pesme „Bogorodice moja, Bogorodice moja“. Pesma ostvaruje slab plasman valjda jer drugi evropski narodi ne znaju da plaču kao balkanski.

Čarli Čaplin umire na katolički Božić 1977. I kakve to ima veze sa učešćem Grka na Evroviziji?! Grčku nacionalnu televiziju je smrt „Šarla skitnice“ toliko zabolela da su 1978. poslali pesmu-omaž Čarliju koja je nosila vrlo kreativan i originalan naziv – „Čarli Čaplin“. Apsolutne pobede su takođe ostvarili 1979. pesmom posvećenom Sokratu kojeg nazivaju svojim „superstarom“, kao i slanjem Ane Visi koja obeležava istoriju Evrovizije sa tri učešća (prvo od njih je posvećeno autostopiranju).

Fotografija preuzeta sa: ekoexpo.pl

Fotografija preuzeta sa: ekoexpo.pl

Slali su i pesmu ispevanu iz perspektive jednog klovna, grčku varijantu Britni Spirs znanu svetu kao Kalomira, kao i „Koza Mostru“.

Međutim, verovatno najveća stvar koju je Grčka uradila za svet nije ni utemeljenje savremene nauke ni prve naznake heliocentričnog sistema, već što su Evroviziji podarili Adonisa i boga metroseksualizma – Sakisa Ruvasa. Shake, shake, shake, Evropo!

6. Turski doprinos evrobratstvu i evrosestrinstvu

Seksualna tenzija između grčkog i turskog učesnika Evrovizije jeste zlatna tekovina savremene evropske muzičke kulture koju valja baštiniti. Te mračne godine kada je SFRJ oplakivala Tita, Turci su na Evroviziju poslali pesmu koja nam je olakšala od suza otekle i teške komunističke obrazine. Poslali su pesmu o benzinu.

Ne postoji ništa čudno u tome što je Turska teritorijalno 97% azijska država. Na osnovu 3% svoje teritorije koja geografski pripada Evropi, Turska danas jeste kandidat za članstvo u Evropskoj Uniji, učestvuje na gotovo svim evropskim takmičenjima i toliko divno poje da je čak i uprkos ovom manjku evropskog tla uspela 2003. da pobedi na Evroviziji 2003. godine ovom kul pesmom:

7. Džoni Logan i otkinute noge Dablina

Koja država ima najviše pobeda u istoriji Evroviziji?

Tačan odgovor je Irska, i to sedam. Legenda Evrovizije jeste Džoni Logan koji je dvaput pobedio na Evroviziji (1980. i 1987. godine), ali je pokazao da nije samo pevač, nego je iskomponovao i napisao tekst za pobedničku pesmu 1992. godine, irsku dakako. Dominacija Irske potvrđena je devedesetih kad su ovo takmičenje osvojili 4 puta za 5 godina i svetu podarili Riverdens i Majkla Fletlija, čoveka čije noge znaju da se otkače od ostatka tela kad u svrhu umetnosti to zatreba.

Za Kultur!Kokošku, Irska je ipak prevazišla život kad je 2008. poslala Dastina, lutka ćurana sa pesmom „Irska, dvanaest poena“.

8. Decoljublje na Evroviziji

Hrvatska je jedinog pobednika Evrovizije imala 2003. godine, ali na prvom izdanju Dečje Evrovizije kada je jedanaestogodišnji Dino Jelusić otpevao „Ti si moja prva ljubav“. Međutim, ljubav Evropske radiodifuzne unije prema deci nije prisutna od 2003. godine. Ona se proteže daleko u prošlost. Sandra Kim 1986. godine osvaja Evroviziju za Belgiju, iako joj glas nije ni mutirao jer je u momentu izlaska na evrovizijsku scenu imala 13 godina. Ali, Sandra je pevala „Volim život“ i nije bila punoletna ni po jednom standardu u istoriji sveta i to je bilo neodoljivo i dovoljno za pobedu izglasanu od strane starijih članova žirija. Godina je 1989, a Natali Pak u svojoj 11. godini predstavlja Francusku iako nije još ni gazirano počela da pije. Žili Natanjel je deo izraelskog dueta iste te godine, iako ima 12 godina i nije dovoljno izrastao ni da se popne bez pomoći merdevina na krevet na sprat.

Za razliku od navedenih muzičkih propaliteta, jedna juniorka se uz ABBU smatra najuspešnijim izdankom Evrovizije. U pitanju je Selin Dion, koja je kao dvadesetogodišnji devojčurak, a pre menadžerski navođene objektifikacije, osvojila Evroviziju 1988. godine. Pošto je ta pesma relativno sranje, evo neka druge od nje koja prva iskače na jutjubu kad ukucate Celine Dion.

9. Dita fon Tiz i gruzijski disidenti

Šta povezuje Miku Antića, benzin i Ditu fon Tiz? Evrovizija. Nemačka je 2009. godine u Moskvi sve pobedničke nade stucala u nekog nepoznatog lika u flourescentno zlatnim helankama koji 2 minuta nariče „Miss kiss kiss bang“ da bi onda pustio Ditu fon Tiz da ukrade šou na jedan minut. To je i učinila, a srca Evrope i ostatka sveta ionako je već imala.

Fotografija preuzeta sa: www.nydailynews.com

Fotografija preuzeta sa:
www.nydailynews.com

Gruzija 2009. ne dobija dozvolu da učestvuje na Evroviziji zbog političke konotacije pesme. Pesma se zvala „We don’t Wanna Put In“, a premijer tj. diktator Rusije jeste bio Vladimir Putin. Gruzijska nacionalna televizija odbila je optužbe Evropske radiodifuzne unije pričom da pesma u stvari govori o mladim Gruzijcima koji idu u disko, gledaju pozitivno na svet i hoće „bugi“.

 10. Ostatak Panteona

Previše je pesama i nastupa obeležilo Evroviziju za 60 godina postojanja da bismo ih smestili u 10 tačaka. Učestvovao je Maroko; prenos pobede Izraela prekida Jordanska televizija koja stavlja cveće na tv ekrane jordanskih ljubitelja lakih nota. Učestvovali su Frans Gal sa pesmom Serža Gensburga, Lara Fabijan, Ana Oksa, Toto Kotunjo, Bebi DolRumuni su udarali u burad, Moldavci su pevali o nadrkanim babama bubnjarkama, Luksemburg je 1980. poslao pesmu o „Tati pingvinu“ sa koreografijom čoveka obučenog u pingvina. Pol Oskar sa Islanda se 1997. latentno draškao u kožnim hlačama, a Nemačka je 1979. poslala lika obučenog kao Džingis Kan koji je pevao o, jel’te, Džingisu Kanu. Nastupali su i Boni Tajler, Ofra Haza, Engelbert HamperdinkJevgenij Plušenko je klizao na sred scene, Rambo Amadeus je sravnio koncept Evrovizije, iako mu nisu dozvolili da izvede živog magarca na scenu, Španci su 1983. poslali pesmu o potrazi pojedinca za izgubljenim brodom, a misteriju života moldavskog saksofoniste nakon Evrovizije 2010. nikad nećemo zaboraviti.

Sve u svemu, u proteklih 60 godina, takmičenje je nastavilo sa štancovanjem popularne muzike i praćenjem muzičkog razvoja „Starog kontinenta“, od svedenih šezdesetih, raspojasanih 70-ih i 80-ih do nacionalističkog megdana 90-ih i 2000-ih.

Evrovizija je kao ideja spajanja evropskih nacija pod protektoratom optimizma pobede antifašističkih snaga u Drugom svetskom ratu prerasla u takmičenje gde novoraspale komunističke države mere sopstvenu veličinu sa dojučerašnjim sugrađanima i sugrađankama. 

+ Beč 2015.

Učešće na takmičenju Evrovizije nije ograničeno na zemlje evropskog kontinenta već na članice Evropske radiodifuzne unije, a neke od njih su Alžir, Jordan, Libija, Tunis i slične „evropske države“. Kao specijalitet Evropske radiodifuzne kuhinje, ove godine, na šezdesetogodišnjicu osnivanja takmičenja, na Evroviziji učestvuje Australija. Misteriju popularnosti ovog „takmičenja lakih nota i ljudi“ u Australiji ne mogu da objasne ni Šerlok Holms, ni brat mu Majkroft, a ni Arsen Lupin pa da im drkneš tonu metamfetamina i staviš ih na gomilu. Ali, činjenica je da je Evrovizija gledana u Australiji kao i u Hong Kongu, Vijetnamu i na Novom Zelandu.

Ni ovogodišnje izdanje Evrovizije neće biti posebno ni po čemu sem po učešću Australije. Gledaće se ustaljeni koncepti i slušaće se lake note o ljubavi, politici, svetskom miru i biće delimične golotinje.

Ali, po prvi put u istoriji će se na sceni Evrovizije pojaviti knez. I to ne bilo koji nego Nenad Knežević – Knez.

evrovizija3
Nenade Kneževiću Kneže, pokaži im čojstvenost Vladike Rada na sceni Austrougarske prestonice.
Dogodine u dvorani „Morača“! Douze Pointe, Twelve points, Dvanaest poena.

p.s. Čitaoče, ako te stvarno interesuje festivalska MUZIKA, prestani da se zajebavaš i prati San
Remo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *