Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju – Ko odlazi, a ko ostaje pod olovnom olujom?

!Kokoška vam prenosi šta vas očekuje u trećem nastavku čuvene Napuljske tetralogije. Elena Ferante nastavlja da nas oduševljava!

Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju konačno je objavljena i za naše tržište i možemo reći da se čekanje definitivno isplatilo. Elena Ferante, odnedavno dopisnica lista The Guardian koja u svojim kolumnama obrađuje teme poput prve ljubavi, prevazilaženja ličnih strahova i stvaralačkih početaka, uspela je da nas zadivi i pretposlednjim nastavkom Napuljske tetralogije i natera da sa još većim nestrpljenjem čekamo prevod poslednjeg romana ovog ciklusa.

Preuzeto sa: Booka

Dok su Moja genijalna prijateljica i Priča o novom prezimenu fokusirane na „mladalački“ period života Elene i Lile, treći nastavak ostavlja za sobom taj pomalo detinji prizvuk i poprima dosta mračniji, teži i uzbudjiviji ton od svoja dva prethodnika.

Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju nastavlja tamo gde se drugi deo tetralogije zaustavio: Lila, nakon napuštanja muža Stefana, živi sa partnerom Encom i sinom Đenarom u rejonu Napulja i zapošljava se u fabrici salama, gde nema stalno radno mesto (pošto je gazda fabrike cima jer nije htela da spava s njim, pa je jednog dana zadužena za pakovanje mesa, drugog za sečenje, trećeg nosi meso u hladnjaču, itd); za to vreme, Elena diplomira i objavljuje prvi roman. Ovo delo (čiji naziv ne saznajemo), koje govori o ranom životu mlade devojke, zaintrigiralo je publiku lascivnim scenama i detaljnošću, što je navelo Elenine prijatelje iz detinjstva i porodicu na pomisao da je Elena, zapravo, pisala o svom životu. Primetno je da ovaj podatak neodoljivo podseća na tomove same Napuljske tetralogije i njihovu autorku: obe Elene, i Grekova i Feranteova, su svakako osvojile čitaoce. U vrevi svog književnog uspeha, Elena Greko planira selidbu u Firencu i veri se sa Pjetrom Ajrotom, sinom iz porodice renomiranih akademika. Jezgro romana je i dalje prijateljstvo Elene i Lile, koje, iako mešavina surove iskrenosti, zavisti i povremenog udaljavanja, za obe mlade žene predstavlja neoboriv oslonac i motivaciju za napredak i preživljavanje, uprkos životnim (ne)uspesima.

Međutim, ponavljam: koliko god se trudila da objasnim taj naš razgovor, ne mogu da kažem: bio je početak ovoga ili onoga, bio je to značajan trenutak za naše prijateljstvo, bio je to jedan od njenih najpodlijih trenutaka. Svakako se njime učvrstila Lilina uloga da mi poput kakvog ogledala jasno ukazuje na neuspehe. Svakako, osetila sam se spremnijom da prihvatim neuspeh, kao da je Lilino mišljenje mnogo značajnije – ali i blaže i ljubaznije – od mišljenja moje svekrve.

Olovne godine u Milanu. Preuzeto sa MilanoFree.it

Radnja nije toliko fokusirana na siromašni region Napulja, kao što je to bio slučaj sa prethodna dva romana, već je usmerena na dešavanja na severu Italije, posebno u Firenci, gde se Elena trenutno nalazi i pokušava da stvori život kakvom se nadala. Iako su u prvom i drugom tomu oslikane mirne godine nakon Drugog svetskog rata, period u kojem se odvija Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju predstavlja jedan od najburnijih razdoblja savremene italijanske istorije: kraj ’60-ih sve do ’80-ih godina XX veka, tzv. Anni di piombo (Olovne godine) doneo je Italiji proteste, studentske demonstracije, nerede neofašista, kao i buđenje svesti žena i rušenje dotadašnjih tradicionalnih vrednosti, naročito na severu zemlje. Feranteova na vrlo suptilan i elegantan način provlači pomenuta dešavanja stapajući ih sa protagonistima.

Marijarozine provokativne reči i poziv njenih prijateljica navedoše me da iskopam iz gomile knjiga one knjižice koje mi davno beše poklonila Adela. Nosala sam ih naokolo u torbi, čitala sam ih na otvorenom, pod sivim zimskim nebom. Prvo sam pročitala, zaintrigirana naslovom, jedan tekst čiji je naslov glasio Pljunimo na Hegela. Pročitala sam ga dok je Elsa spavala u kolicima, a Dede, u kaputiću i umotana u vuneni šal i kapicu, tihim glasom o nečemu razgovarala sa svojom lutkom. Svaka reč, svaka rečenica, a naročito bezočno slobodoumlje iskazanog mišljenja, ostaviše na mene snažan utisak. Ispodvlačih brojne rečenice debelim markerom dodajući znake uzvika, vertikalne crte. Pljunuti na Hegela. Pljunuti na kulturu nastalu po meri muškaraca, na Marksa, na Engelsa, na Lenjina.

Iako se nalazi u epicentru burnih političkih zbivanja, Elena proživljava svojevrsne promene, ne osvrćući se pritom toliko na svet izvan nje koji se nepovratno menja. S druge strane, Lila, kao radnik na ivici egzistencije, postaje direktno uvučena u nova dešavanja koja su se sa severa Italije proširila i na jug. Kao i do sada, Elena i Lila naposletku bivaju prinuđene da se u čitavoj zbrci oslone jedna na drugu, kao da se, uprkos daljini i različitim životima koje vode, zapravo nisu nikada razdvojile.

Treći nastavak Napuljske tetralogije predstavlja razbuđivanje u odnosu na prethodna dva dela ciklusa. Pored toga što nam Feranteova slikovito i sa lakoćom dočarava jedno izuzetno živo i krvavo razdoblje italijanske istorije, prenosi nam istovremeno različite slike građanskog života, svojevrsni makro i mikrokosmos Italije. Prava radnika i uslovi rada, položaj žena u intelektualnoj i porodičnoj zajednici samo su neke od važnih tema koje se provlače čitavim romanom. S druge strane, nameću se pitanja: šta činiti ukoliko se zateknemo u situaciji dalekoj od onoga što smo planirali? Da li je potrebno prihvatiti date okolnosti ili treba prekinuti sve ono što nas veže za siguran, a opet neispunjen i monotoni život? I da li je zaista moguće pobeći od onoga što jesmo i odakle potičemo? Upravo s tim pitanjima, više vezanim za lični tok svesti nego za spoljna dešavanja, suočiće se Elena Greko, sada već supruga, majka i autorka.

Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju prevedena je na srpski jezik i objavljena u izdanju Booke, u okviru edicije Zapadno od sunca. Preostaje nam i poslednji deo Napuljske tetralogije, koji u naše knjižare stiže do kraja godine.

1 komentar

  • Ivana says:

    Nedavno sam odgledala celu sezonu ” Moja genijalna prijateljica” i zaista sam impresionirana
    glumom, naracijom, fotografijom… Volela bih da pročitam i celu tetralogiju. Pozdrav od koleginice Italijanistkinje iz “večnog” limba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *