Džezologija za početnike: 10 esencijalnih albuma (2. dio)

U ritmu sinkopa po džez i bluz skalama, nastavljamo naše putovanje. Zaplovićemo do južnih dijelova američkog kontinenta u latino ritmu, saznaćemo da li postoje valceri u džezu i primjetićemo primjese bluza u ovom žanru. Uz drugi dio ovog ozbiljnog vodiča, imaćete džez za početnike u malom prstu!

image1

E mala, jesi čula za onaj žanr: hard swinging croosover smooth fusion Snoopy jazz?

Od samog osnivanja na početku prošlog vijeka, ne samo da se džez širio po cijeloj planeti, nego je i oblikovao razne specifičnosti u načinu izvođenja i komponovanja, u zavisnosti od svoje lokacije.

Tridesetih godina XX vijeka u Francuskoj, Đango Rajnhart i Stefano Grapeli su izvodili gypsy jazz. Ovo je đuskavi džez koji je podsjećao na francuski stil bal musette, muziku koja je bila iznimno popularna krajem XIX vijeka u Parizu. Šezdesetih i sedamdesetih, džez se raširio i po južnim predjelima, pa su tako nastali latin jazz, Afro-Cuban jazz, bossa nova i mnogi drugi podžanrovi koji su bili mješavina latino ritmova sa odlikama džeza. U bivšoj Jugoslaviji, Duško Gojković i Branislav Lala Kovačev provukli su etno muziku balkanskih naroda kroz džez aranžmane i time formirali nešto sasvim novo.

U prvom dijelu Džezologije za početnike, preslušali smo albume koje su komponovali neki od najčuvenijih džezera. Sada je vrijeme da proširimo vidike po drukčijim oblicima, po raznim egzotičnim mjestima i da se upoznamo sa nekim drugim muzičarima! Pred vama su preostalih pet albuma neophodnih za upoznavanje sa džezom.

DUKE ELLINGTON – INDIGOS (1958)

image2

U pedeset godina muzičkog stvaralaštva, Edvard Kenedi „Djuk“ Elington približio je džez tradicionalnoj klasičnoj muzici, zahvaljujući inovacijama u komponovanju. Njegovi roditelji su takođe bili muzičari, i to pijanisti, a Edvard je od malih nogu pazio na manire i bio vrlo dostojanstven. Zbog toga ga je najbolji prijatelj, Edgar Mekentri, nazvao „vojvodom“.

Indigos je predivna ploča u kojoj nema nimalo pretjerivanja. Romantična je, ali sa određenom dozom senzualnosti. Mnogi džez stručnjaci bili su začuđeni lakoćom slušanja ove Elingtonove ploče, budući da tzv. easy listening nije odlika Elingtonovog opusa. Nemojte se zbunjivati komentarima kritičara već vjerujte !Kokoški balade koje se nalaze na Indigos sigurno će vas dirnuti!

Klavir sa implicitnim orkestralnim aranžmanom u prvoj numeri „Solitude“, uvodi vas u magični svijet Djukove muzike. „Mood Indigo“ i „Prelude to a Kiss“ teška srca izdvajamo kao favorite, i toplo preporučujemo da poslušate Indigos od početka do kraja. Ovo je džez ploča koju ćete sigurno iznova slušati.

THE DAVE BRUBECK QUARTET – TIME OUT (1959)

image3

Pijanista Dejv Brubek i alt saksofonista Pol Dezmond bili su muzičari koji su cool jazz doveli do neslućenih visina. Platinasta Time Out je jedna od mnogih ploča na kojoj su zajedno radili, ali i jedan od najomiljenijih i najprodavanijih džez albuma u istoriji muzike.

Komponujući numere za Time Out, Brubek je ubacivao ritmove valcera i turskih narodnih pjesama, kreirajući možda najinovativniju džez ploču tog vremena, u ritmičnom smislu. Muzički kritičari su smatrali da je Brubek pretjerao sa eksperimentima sa ritmom, ali sofisticirana Time Out se pokazala kao ploča koju publika prosto obožava.

Melodijsku liniju saksofona na džez klasiku „Take Five“, trećoj pjesmi na ovom albumu, napisao je Dezmond.  Poslušajte „Kathy’s Waltz“ i „Three to Get Ready primjetićete kako se smjenjuju tipični džez ritmovi sa valcerom.

Brubek je, nakon očiglednog uspjeha numere „Take Five“, iznenađeno izjavio: „Ali „Take Five“ nikada nije trebalo da bude hit! Trebalo je da bude solo na bubnjevima Džoa Morela!“ Nećemo se previše obazirati na Brubekova predskazanja, budući da je malo prolupao nakon što je povrijedio kičmenu moždinu tokom surfanja. Zanimljivo je da je upravo zbog te povrede nastao njegov specifičan kompleksan stil sviranja.

ART BLAKEY AND JAZZ MESSENGERS – MOANIN’ (1958)

image4

Objasnićemo jednostavno: u početku biješe sving. Iz svinga nastadoše bebop, hard bop i post-bop. Termin hard bop muzički kritičari su počeli da upotrebljavaju tokom pedesetih godina prošlog vijeka, opisujući novi džez oblik u kojem se osjete uticaji gospela i bluza. Jedan od nauticijajnijih hard bop muzičara bio je bubnjar Art Blejki.

Pjesma Moanin’“ otvara istoimenu ploču i čim čujete uvodne bluz akorde klavira, pomislićete da ste negdje već čuli ovu kompoziciju. Zanimljiva je i „The Drum Thunder Suite“ u kojem je Blejkiju data sloboda da… ne možemo da kažemo da vodi glavnu melodiju zato što su bubnjevi udaraljke, ali da svojim ritmom vodi sve ostale muzičare. „The Drum Thunder Suite“ opovrgava poznatu šalu na račun bubnjara – da nisu muzičari, već da samo vole da se često druže sa njima. Umjesto klasične ritmične pratnje, u ovoj numeri možete da primjetite kako melodija drugih instrumenata zavisi upravo od bubnjeva.

Posljednja pjesma na albumu, „Come Rain or Come Shine“, je nešto što želite da pustite nedjeljom popodne dok mama pravi ručak. Ako tražite nešto dinamičnije, ali opet dovoljno atmosferično, Moanin’ je LP koji ne smijete propustiti!

STAN GETZ & JOÃO GILBERTO – GETZ/GILBERTO (1963)

image5

Ako ikada poželite da ste negdje na jugu, ali nemate baš mnogo kinte, kao ni vremena, !Kokoška ima rješenje za vas! Kao vrlo ozbiljni džezolozi, upalite album Getz/Gilberto, zatvorite oči i zamislite da ste tamo. Bossa nova ritmovi zaista će pomoći da se osjećate kao da ste na nekoj egzotičnoj plaži u Brazilu.

Getz/Gilberto je jedan od onih albuma koji su ne samo umjetnički predivni, nego i komercijalno vrlo uspješni. Nastao kao kolaboracija između saksofoniste Stena Geca,  gitariste Žuaa Žilberta i pijaniste Antonija Karla Žobima, Getz/Gilberto je brazilski bossa nova stil predstavio američkoj publici. Ovaj muzički žanr je postao vrlo popularan, većinom među mlađom publikom. Vjerovatno su i oni maštali o odmoru na brazilskim plažama.

Prva numera sa pomenutog albuma, „The Girl from Ipanema“, postala je džez standard. Ako volite da uživate u zavodljivim soloima na saksofonu, preslušajte „Corcovado (Quiet Nights of Quiet Stars)“ i  „Só Danço Samba“. Pjesma „Para Machucar Meu Coração“ jedna je od sporijih, ali veoma atmosferičnih. Ljubitelji portugalskog posebno će uživati u preslušavanju ove ploče, a oni koji baš i ne vole ovaj jezik preživjeće pjevanje vokala sa tildama u izgovoru zato što je muzika na albumu divna.

ELLA FITZGERALD & LOUIS ARMSTRONG – ELLA AND LOUIS (1956)

image6

Stavite Elu Ficdžerald, Luja Armstronga i kvartet Oskara Pitersona u studio, zajedno sa fenomenalnim inženjerima zvuka. Rezultat ovog socijalnog eksperimenta je ploča Ella and Louis. Iskren i šarmantan, ovaj album će omekšati možda i najveće džez skeptike, te sigurno može da se nađe mjesta za ovu ploču u bilo čijem domu.

Pjesma koja otvara ploču, „Can’t We Be Friends“, svojim riječima će vas sigurno podsjetiti na promašenu srednjoškolsku ljubav. Na ovom albumu možete da čujete fenomenalno izvođenje pjesme Irvinga BerlinaCheek to Cheek“, kao i „They Can’t Take That Away from Me“, koju su napisali Džordž i Ajra Geršvin. Jedna od !Kokoškinih omiljenih pjesama sa ovog albuma je „Isn’t This a Lovely Day“, a Elin glas i Lujova truba se odlično uklapaju. Album Ella and Louis je ploča koju može da zavoli potpuni nepoznavalac džeza.

Luj Armstrong je rekao: „Ako morate da pitate šta je džez, nikada nećete znati šta je.“ Nemojte da dopustite da Armstrong bude u pravu, već prigrlite džez svojim ušima. Ne morate da znate sve o istoriji džeza, da biste ga razumjeli i da biste uživali slušajući ga. Kada malo bolje razmislite, Džordž Geršvin je bio sasvim u pravu kada je rekao: „Život mnogo naliči džezu. Najbolji je kada improvizujete.“ Ako znate da improvizujete u životu, slušanje džeza vam sigurno neće biti problem. Počnite od naših prijedloga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *