Dvoglavi pas Vladimira Demikova

Naslovna strana: „Prošetajte svog dvoglavog psa!“
Zvuči senzacionalno, bizarno i gnusno– i sve je istina.

''Dve glave su bolje od jedne,'' šalio se Demikov sa novinarima; http://motherboard.vice.com

”Dve glave su bolje od jedne,” šalio se Demikov sa novinarima.

Godine 1954. doktor Vladimir Petrovič Demikov prošetao je hirurški spojenog dvoglavog psa pred okupljenim novinarima, na sveopšte zgražavanje i neskrivenu fascinaciju. Priča o ovom eksperimentu obišla je svet u rekordnom vremenu. Medicinski krugovi bili su rastrzani između oštre osude, ali i prećutnog poštovanja.

U svojoj laboratoriji u blizini Moskve, Demikov je uspešno nakalemio glavu i prednje noge šteneta Šavke na telo velikog psa Brodjage. Oba psa, ili bolje reći, sada jedinstven pas preživeo je operaciju. Obe glave mogle su nezavisno jedna od druge da vide, mirišu, pokreću se. Novinari pišu da su sa grčem na licu posmatrali kako glava šteneta pije iz posude, dok mu mleko kapa iz nespojenog jednjaka na glavu psa ispod. Nesrećna životinja je uginula posle četiri dana.

Jedan pas se prepolovi...; http://motherboard.vice.com

Jedan pas se prepolovi…

Drugi je ''domaćin''...; http://motherboard.vice.com

Drugi je ”domaćin”…

... i-- voila.

… i– voila.

Demikov je ovaj eksperiment ponovio još 20 puta.

Nijedna njegova kreacija nije živela dugo, usled odbacivanja stranog tkiva. Nemački ovčar Pirat je sa štenetom koje mu izbija iz vrata i povremeno gricka uši preživeo rekordnih mesec dana, pre nego što je oboleo od infekcije. Demikov je bio prinuđen da amputira glavu šteneta i Pirat se vratio u normalu… onoliko koliko je to moguće, pošto je upravo izgubio jednu glavu.

Osnovni dijagram; http://motherboard.vice.com

Osnovni dijagram

Procedura je sledeća: dva psa se povezuju preko krvnih sudova, tako da imaju zajedničku cirkulaciju krvi. Štaviše, srce i pluća malog psa su namerno uništena kako bi morao da koristi krv i pluća velikog psa za disanje, poput parazita.

Zanimljiva činjenica je da Demikov čak nije ni prvi u izvođenju jednog ovakvog eksperimenta. Ta „čast“ pripada njegovom sovjetskom kolegi, doktoru A.G.Konevskom, čiji rezultati nisu bili ni izbliza toliko uspešni kao Demikovljevi.

Ali koja je uopšte poenta ovog, blago rečeno, kontroverznog eksperimenta?

Demikov je objasnio da je na ovaj način ispitivao mogućnost da se bolesna osoba spase povezivanjem sa krvnim sudovima drugog, zdravog lica. Krajnji cilj bio je unapređivanje hirurške tehnike za izvođenje transplantacije ljudskog srca i pluća – zahvata koji je u to vreme izgledao nemoguće.

Ali, pođimo od početka…

Počeci u svetu nauke: doktor Vladimir Demikov 

Mladi Demikov na početku studija; preuzeto iz članka ''At the cutting edge of the impossible''

Mladi Demikov na početku studija; preuzeto iz članka ”At the cutting edge of the impossible”

Svoju (ne)čuvenu karijeru Demikov je započeo na trećoj godini studija biologije. Kao mladić od samo 21 godine samostalno je osmislio i konstruisao prvi pomoćni mehanički srčani uređaj koji je bio u stanju da održava rad srca duže od 5 sati. Tada, tridesetih godina 20. veka, njegovi eksperimenti sa samoodrživim krvotokom u izolovanom srcu bili su prvi od svoje vrste, utirući put ideji o ugrađivanju mehanizama u srce, koja je u to vreme smatrana pukom naučnom fantastikom.

Njegov rad, pak, nije prošao zapaženo u datoj klimi vremena: Rusijom je vladao Veliki Teror, a uskoro je izbio i  Drugi svetski rat. Demikov, sada radeći kao hirurg na terenu, imao je zadatak da proceni da li je rana zadobijena od strane protivnika ili ju je vojnik namerno naneo sam sebi kao prikriveni pokušaj dezertiranja. Demikov je često lagao u korist vojnika, udaljavajući ih sa ratišta – postupak koji mu je mogao doneti smrtnu kaznu po vojnom zakonu ukoliko bi bio otkriven.

Svoja istraživanja nastavlja godine 1946. kada počinje da se aktivno interesuje za intratorakalnu transplantaciju (presađivanje organa grudnog koša) – podvig koji u to vreme još uvek nije bio postignut kod toplokrvnih životinja. U prvim operacijama Demikov je merio koliko psi mogu dugo da prežive bez srca i pluća. Isprva je uspevao da ih održi u životu oko 2 sata. Cilj mu je bio da produži ovo vreme, što je i postigao posle niza godina daljeg eksperimentisanja.

Tokom ovog perioda Demikov je sproveo, bez preterivanja, na stotine i stotine eksperimenata na psima. Ne može se reći da nisu urodili plodom: izveo je prvu  transplantaciju srca i pluća na svetu, a ubrzo zatim i prvu transplantaciju pluća zasebno. Dalje, u skoro 300 pasa je ugradio novo srce pored njihovog starog, te su dva organa radila uporedo. Njegovi „pacijenti“ preživljavali su u proseku mesec dana. Sve ovo vreme Demikov je unapređivao tradicionalne, ali i razvijao sopstvene tehnike presađivanja organa; osmislio je ukupno 24 različite metode za ugrađivanje dodatnog srca.

1950. Ministarstvo zdravlja odlučuje je da je Demikovljev rad neetičan i naređuje da se zaustavi njegov istraživački projekat. Direktor moskovskog Insituta za hirurgiju, na kojem je Demikov radio, ignoriše ovaj zahtev i tajno mu ustupa podrumske prostorije zgrade. Njegova istraživanja, pak, prestaju da budu finansirana usled nestašice para.

Demikov, drugi red, četvrti sa leva; samo pratite hiruršku uniformu;  http://motherboard.vice.com

Demikov, drugi red, četvrti s desna; samo pratite hiruršku uniformu

Ni ovo nije značilo kraj eksperimentisanja za Demikova. Više mu nije bila dostupna oprema koja bi bila neophodna većini hirurga, pa je morao da ,,postane kreativan”. Operacije je vršio neprestano, uglavnom kasno noću, i za vikende i za praznike. Počeo je da vodi eksperimentalne pse kući kako bi mogao da ih drži na oku. Njegovoj porodici ova, hm, predanost poslu nije smetala. Većina ljudi ga je smatrala fanatikom.

Svi dugogodišnji uspesi Vladimira P. Demikova sa eksperimentalnom koronarnom hirurgijom i intratorakalnim transplantacijama, koji su najavili novu eru transplantacije organa i operativnog lečenja koronarne bolesti, nimalo iznenađujuće su izbledeli u odnosu na sledeće čega se latio: Demikov je danas poznat uglavnom kao legendarni hirurg koji eksperimentalno presadio drugu glavu na psa.

Nasleđe

Nezavisno od škakljivih pitanja etike, nauke i progresa, činjenice ostaju iste: bez iscrpnog rada Vladimira Demikova, danas ne bi bila moguća ni relativno jednostavna transplantacija bubrega. Indirektno, može se reći da je zaslužan za spasavanje miliona života. Bio je pionir u upotrebi mehaničkih operacionih uređaja, otac savremene transplatacije i osnivač prve banke organa u svetu. Pojedini ugledni hirurzi smatrali su ga kreativnim genijem ispred svog vremena.

Njegov rad bio je nepoznat na zapadu sve dok 1962. na engleski nije prevedena njegova monografija „Eksperimentalna transplantacija vitalnih organa“, koja se od tog momenta smatrala svojevrsnom „Biblijom“ intratorakalne transplantacije u hirurgiji. Danas su Demikovljeve ideje i tehnike postale deo rutinske prakse. Sve ovo, doduše, ne menja ni činjenicu da je karijeru posvetio vađenju organa još živim životinjama, ugrađivanju viška srca, i prišivanju dodatnih psećih glava.

Nije falilo entuzijasta koji su nastavili njegovim stopama: 1963. Hardi izvodi prvu transplantaciju pluća ikad na ljudskom biću. 1964. Kolesov izvodi prvu bajpas operaciju koronarnih arterija. 1967. Barnard izvodi prvu transplantaciju ljudskog srca; kroz celi život naziva Demikova svojim mentorom. A onda 1970. Robert Vajt vrši transplantacije glava živih majmuna – eksperimente ništa manje kontroverzne od Demikovljevih.

Svoju prvu i jedinu nagradu Demikov je primio 1989. od Međunarodnog društva za transplanataciju srca i pluća, za svoj pionirski rad u ovoj oblasti. Umire 1998. godine, od moždanog udara, sa 82 godine, dementan, zaboravljen i siromašan u malom stanu nadomak Moskve.

Beskrajne varijacije u eksperimentisanju dokle god to granice ljudske ingenioznosti dozvoljavaju- to je osnovno pravilo fizioloških istraživanja.

Ovaj citat Ivana Pavlova, kojem se divio u studentskim danima, bio je Demikovljev lični moto.

————————————————————————————————————————

Sve slike su vlasništvo magazina Life, preuzete sa sajta http://motherboard.vice.com

Na Google Knjigama mozete procitati i detaljniji opis procedure iz prve ruke novinara: link

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=uvZThr3POlQ]

Reference: (svi članci mogu se preuzeti besplatno sa sajta: http://ats.ctsnetjournals.org/  )

”A surgeon to remember: Notes about Vladimir Demikhov,”  Harris B. Shuimacker, The Annals of Thoracic Surgery, 1994

”Vladimir Demikhov,” David K.C. Cooper, The Annals of Thoracic Surgery, 1995

”A Mystery of Vladimir P. Demikhov: The 50th Anniversary of the First Intrathoracic Transplantation”, Igor E. Konstantinov,  The Annals of Thoracic Surgery, 1998

”At the Cutting Edge of the Impossible: A Tribute to Vladimir P. Demikhov,” Igor E. Konstantinov, Texas Heart Institute Journal, 2005

1 komentar

  • S says:

    Hahah, a morala si je l da? I to pred spavanje XD video necu ni da odgedam, zgrozena sam. Pohvaljujem tvoj autentican stil dramaticnih recenica koji se u kontroverzama citalacke pismenosti tek pomalja, a ovde je u punom zamahu 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *