Domaće obrade stranih hitova

Od Bitlsa do Bouvija, domaći muzičari druge polovine dvadesetog veka nisu se libili upuštanja u hrabre i često zabavne obrade i prevode stranih hitova. Evo naših favorita!

Nadugačko i naširoko je poznato da je, u naletu božanskog proviđenja, Indira obradila „Du Hast“ – mada je redakcija !Kokoške zdušno naklonjenija spontanim sudarima dorćolskih i australijskih ikona. Ovom prilikom, međutim, želimo da se osvrnemo na sasvim drugačiji fenomen.

Da li su to tursko-grčke opsesije domaće estrade, il’ su „bolje da liči na nešto nego da ne liči ni na šta“ pozajmljivanja ex-yu rok scene? Nit’ jedno nit’ drugo – vraćamo se u zenit domaće muzike, u staru staru kuću.

Kralj u kući izlazećeg sunca

Miki Jevremović brzo je postao naš ljubimac u potrazi za iskonskim domaćim obradama – uradio ih je pregršt i sve su fantastične. Ipak, Kuća izlazećeg sunca izdvojila se kao neosporni favorit. Uvereni smo da vaše karaoke-večeri više nikada neće biti iste!

„Sve je, sve je laž
Samo ljubav je istina, znaj!“

I zalazak sunca uz kraljicu

Jedan od !Kokoškinih omiljenih vokala – Josipa Lisac, takođe je nezaobilazna na ovoj listi. Kao pevačica starog kova nije imala nikakvih problema u pevanju pesama  Bitlsa ili BeeGees. Držeći se Mikijevog izlazećeg sunca, opredelili smo se da vam predstavimo njenu obradu Vitersove „Ain’t No Sunshine“.

Tko bi joj dao cvijet kad ja to neću?

Uistinu, ovakva sklonost obradama 60tih i 70tih i ne čudi – upravo su Bitlsi bili jedan od prvih značajnih bendova koji su istovremeno bili i autori i izvođači, usput revolucionarno pomerajući težište sa singlica na albume – koji su do tada bili zasnovani na singlovima i bogati obradama. I dok je slična klica nicala i na našim prostorima, Crveni Koralji su nam podarili predivnu obradu „And I Love Her“.

 

Bouvi ne umire nikada

Pre nekoliko godina, Atelje 212 nam je podario rimejk domaće verzije mjuzikla Kosa. Sledeći povratnik ovog tipa koga silno priželjkujemo je Zigi zvezdana prašina – Bitefovo čedo iz sredine devedesetih. Pitajući se koliko je to uopšte moguće, ma koliko neophodno bilo, prisećamo se predstave uz Milenu Dravić i reči

„Setio se da me zna iako tamo ne bejah ja –
A on će meni! O ne, ne ja, ja ne umirem nikada, jer ti si sad s onim što prodao je svet…“

Ukoliko ste žedni još bisera sa ove predstave tu su, na primer, Čovek sa zvezde, Zvezdana prašina i Rokenrol samoubistvo.

Stoj, ne budi lud!

Istražujući za ovaj članak naleteli smo na desetine predivnih obrada, u zanosu zanemarujući brigu da nećemo moći sve da ih stavimo u jedan članak. Srećom, upravo u taj čas došli smo do otrežnjujućeg upozorenja Tomija Sovilja da ponekad ipak treba povući kočnicu. Ostavljamo vas, stoga, uz njega i žustro vas iščekujemo u komentarima gde možete da podelite sa nama svoje omiljene obrade iz šezdesetih i sedamdesetih ili, kanda, zatražite od nas drugu turu!

    1 komentar

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *