Diplomac: fascinantno precenjen film

O filmu Diplomac iz 1967. rečeno je toliko dobrih stvari da bi mogao biti označen kao kultan. Zašto je to tako, zbunjujuća je misterija.

Ako ste nekada čuli  za Diplomca (The Graduate), pa bacili pogled na kritike na relevantnim lokacijama, verovatno ste stekli utisak da se radi o dopadljivom filmu. Visokih 88% na Rotten Tomatoes  zavredio je hvalbenim epitetima koji sežu od „dirljivo“ i „iskreno“, do „blistavo ironično“. Sinopsis je intrigantan: nesigurni diplomac Bendžamin suočen je sa visokim očekivanjima svoje porodice i sopstvenom zbunjenošću povodom svoje budućnosti. Pošto se vratio kući nakon diplomiranja, zavodi ga neodoljiva gospođa Robinson, porodična prijateljica i vršnjakinja njegovih roditelja. Njihova neobična afera iznenada postaje još burnija kada se Bendžamin zaljubljuje u Ilejn, kći gospođe Robinson. Ljubomorna ljubavnica-mati sabotira mlađahne golupčiće, ali Bendžamin uporno prati Ilejn, i posle niza veselih peripetija film kulminira njihovim zajedničkim bekstvom sa Ilejninog ugovorenog venčanja.

Ako ste znali ovoliko, možda ste odlučili da i sami pogledate Diplomca, naivno iščekujući užitak – to je, bar, ono što se desilo uvek optimističnoj redakciji !Kokoške. Uporno smo zurili u film tražeći nešto dobro, a kada su oči počele boleti morale su biti sklopljene i prepustili smo se jedinoj odista odličnoj stvari: muzici Pola Sajmona, u izvedbi Simon and Garfunkel. Uronite u nju dok čitate ostale utiske o filmu; obećavamo, biće gadno.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=4zLfCnGVeL4]

Zaljubljeni uhoda za volanom Alfa Romea

„Gospođo Robinson, vi pokušavate da me zavedete. Zar ne?“

Priznajem da ekspozicija u kojoj gospođa milf zaskače naivnog deliju baš šašolji radoznalost. Ali pre nego što stignemo do tog dela priče, razmotrićemo samog gospodičića. Mladog Bendžamina tumači Dastin Hofman. On je u trenutku snimanja filma imao trideset godina, dok Bendžamin treba da napuni 21. Premda je fizički izgled relativna stvar, Hofman jednostavno ne ostavlja utisak dvadesetogodišnjaka, i to je od početka filma jako smetalo.

Dalje, priča o odlikašu iz više srednje klase koji ne želi da bude ono što su za njega isplanirali njegovi roditelji miriše malo užeglo. To možda nije bio slučaj 1967. kada je film snimljen, ali je od tada već viđeno i to u mnogo boljim izdanjima. Problem sa Bendžaminom je taj što on zapravo i ne zna šta bi hteo da bude. Smeta mu da učestvuje u snobovskim ritualima koje upražnjava njegova porodica, ali za njih nema alternativu. Nema sukoba sa navikama srednje klase ili sa položajem u društvu, muči ga samo dosada. Kreće linijom manjeg otpora i upušta se u aferu sa starijom gđom Robinson. Tek tako, naišla prilika! Da mu je neko kojim slučajem ponudio kokain, to bi bio njegov mladalački porok.

Ovaj dramaturški postupak bi bio sasvim u redu kada se dalje kroz film ne bi snažno sugerisalo da gledalac treba da saoseća sa patnjama glavnog junaka. Od momka bez ikakvih interesovanja Bendžamin najednom izrasta u emotivnu gromadu. Prvo priznaje gđi Robinson da je njihova afera jedina stvar koja mu nije dosadna, da bi se nakon jednog sastanka smrtno zaljubio u njenu kćer. A ona, Ilejn, se dâ objasniti u par rečenica. Gospođica sa Berklija koja obećava svoju ruku okolo, a emocije prema Benu joj lete iz krajnosti u krajnost. Odnos sa majkom – takođe nerazrađen. Svi odnosi unutar porodice Robinson su sasvim nedorečeni. Najnedorečenija je upravo gđa Robinson. Alkoholizam u braku bez ljubavi – ponovo zvuči bajato.

Najzad, sedoše u autobus za... gde god, samo što dalje od nas; preuzeto sa altretro.com

Najzad, sedoše u autobus za… gde god, samo što dalje od nas. Preuzeto sa altretro.com

Kako film odmiče naslovni diplomac vođen svojim, preko noći stečenim, emocijama prerasta u megajadnika. Slepo prateći svoj najnoviji hir baca u blato lično dostojanstvo u očajničkom nastojanju da se oženi. Jureći u svom Alfa Romeu Ben uklizava u – hepi end! Razrešenje ove „komično-dramatične“ priče dolazi gotovo deus ex machina. Doslovno kao da je neko okrenuo prekidač u Ilejninoj glavi ne bi li se sve složilo kako gledalac očekuje.

Diplomac se smatra kultim filmom i pobrao je sjajne kritike. Sve što je kultno u vezi s njim je muzika Sajmona i Garfankela. Film nije uspeo niti jednom da me nasmeje. Priča je napisana levom nogom a još trapavije dramski sklopljena. Prema glavnom junaku sam jedino osetio snažnu potrebu za batinanjem. Da se u suludom trku preko sedam mora i gora zakucao u kakav kamion, film ne bi bio mnogo bolji. Ali bi bio izbegnut najočajniji hepi end ikada.

Nerazumno žensko zlo

Možda je najveći problem ovog filma motivacija ženskih likova. Istina, možda se isprva nećete zapitati zašto putena gospođa Robinson odlučuje da, spokojnim poslovnim tonom, ponudi svoje telo smotanom Bendžaminu. Ali, kada se njena simpatična kći zaljubi u tipa koji ju je izveo na ubedljivo najgori sastanak ikada, potom se trapavo pravdajući zbunjenošću zbog „nekadašnje afere sa jednom udatom ženom“, stvari postaju blago neuklopljenje.

Ako vas na prvi sastanak nisu nikada izveli negde gde ćete biti seksualno poniženi, imali ste više sreće nego Ilejn. Preuzeto sa cinema-fanatic.com

Ako vas na prvi sastanak nisu nikada izveli negde gde ćete biti seksualno poniženi, imali ste više sreće nego Ilejn. Preuzeto sa cinema-fanatic.com

Da bi sabotirala vezu između svog ljubavnika i svoje kćeri, gospođa Robinson optužuje Bendžamina za silovanje. Ilejn je, naravno, zgrožena, i ubrzo odlazi nazad na fakultet; Bendžamin razmišlja šta je činiti.

On je, nakon tog jednog sastanka, zaljubljen do ušiju, i nakon kraćeg (samostalnog!) razmišljanja odlučuje da je oženi. I, kako će osvojiti devojku svog srca? Ta, progoniće je, naravno! Teško je poverovati da je način na koji je uhodi, posmatra iz daljine, i ne ostavlja na miru iako ona očito ne želi razgovor ikome simpatičan zbog, kako kažu pojedini kritičari „teške iskrenosti i posramljenosti“. Takvo ponašanje nije zabavan, ironičan prikaz mladalačke zbunjenosti; takvo ponašanje je uznemiravajuće i krivično gonjivo u svakom normalnom zakonodavstvu.

Isprva s pravom uznemirena Ilejn ipak odmah poveruje Bendžaminovom objašnjenju prave prirode njegovog odnosa sa gospođom Robinson. Ta, ona ga voli, i iako je zbunjena, ona snebivljivo pristaje da se uda za njega, i u završnici filma će rado pobeći sa venčanja za drugog muškarca sa Benom, u žutom školskom autobusu… čekaj, šta? Zar on nije besciljni pogubljeni čudak koji je spavao sa njenom majkom, sa Ilejn bio na samo jednom groznom sastanku, a potom je progonio i maltene prisilio na razgovor?

I tako, u raspletu, sve najzad postaje jasno: jedini pravi lik u filmu je sam Bendžamin. Žene na kojima počiva zaplet sasvim su skrajnute, svedene na stereotipne figure opasne zavodnice, te naivne lepe devojane; samostalan razvoj im je oduzet, i one ostaju puki ukrasi oko nedostojnog protagoniste. U prvoj polovini filma da se naslutiti nekakva dubina lika gospođe Robinson: date su naznake razloga za neuspešnost njenog braka, i površno je spomenut alkoholizam. Međutim, onda kada u filmu dolazi do prave, istinske drame: njenog višestruko problematičnog sukoba sa ćerkom, razotkrivanja preljube i neminovne porodične krize, ona – nestaje. Uostalom, koga je briga za složene odnose majke i ćerke koje žele istog muškarca, u vrtlogu iznenada razrušene porodice, kada imamo – muškarca, mladog belog i obrazovanog, koji je naprosto neugodno životno zbunjen? Odista, zarad njega vredi ignorisati da porodični odnosi, te želje i potrebe nevezane za njega, uopšte mogu postojati u porodici Robinson.

Pošto nije dala našem sirotom protagonisti da se poigra sa svim igračkama koje poželi, gospođa Robinson mora neminovno biti okarakterisana kao zavidna matora pakosnica. Veličanstveno odglumljen lik koji je obećavao tako raskošnu slojevitost gurnut je u stranu da bi se iznova istakao zamoran i kvazirelevantan Nesrećni Mladić, čiji su trivijalni problemi, izgleda, uvek bitniji od stvarnih problema Nesrećne Žene.

Kada odgledate film do kraja, retrospektivni pogled na zavođenje gospođe Robinson otkriva razočaravajuću sličnost Diplomca sa jeftinom pornografijom MILF žanra, te površnim ulizivanjem dečačkim fantazijama: o, da, životno nesnađeni momčići! Možda ste bedni i besciljni, ali to je, ipak, šarmantno i iskreno, te žene, iskusne i zrele ili naivne i mlade, samo čekaju da vam se bace u naručje!

U ovako neuspeloj priči sasvim neprirodno deluje „umetnički“ rad kamerom pod čudnim uglovima, a topla i prijatna muzika Simon i Garfunkel jedva uspeva da se uklopi. Ona, na čelu sa nezaboravnom „Mrs Robinson“, ostaje jedina odista izuzetna stvar u vezi sa Diplomcem – a i pesma, vala, prija daleko više van konteksta filma.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=9C1BCAgu2I8]

Redakcija !Kokoške jednoglasno kaže da je Diplomac prilično jadan film, a to ovde pokazuju Nikola Golubović i Milica Naumoska.

1 komentar

  • Me says:

    Autori ili nisu odgledali film do kraja poslednje scene ili kraj nisu razumeli, jer Diplomac ima sve osim “hepi enda”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *