Diamond Dogs – dekadentna distopija

Saznajte kako je Dejvid Bouvi spojio sopstvene mračne vizije budućnosti sa Orvelovom 1984.

soniaorwell

Stvarno izgleda uštogljeno. Preuzeto sa www.ucl.ac.uk

Dejvid Bouvi, u slobodno vreme strastveni ljubitelj klasične i literature svih drugih vrsta, 1973. godine namerio se da roman 1984. Džordža Orvela adaptira u mjuzikl. Bio je već komponovao nekoliko pesama kada mu je plan propao, budući da mu je Orvelova udovica, Sonja Braunel, zabranila da upotrebi književni materijal.

Gospođa Orvel je otvoreno odbila da nam ustupi prava. Za osobu koja je bila udata za socijalistu sa komunističkim sklonostima, ona je bila najveći snob iz više klase kog sam ikada upoznao u životu.
„Nebesa, postaviti mjuzikl?!“ Zaista je tako reagovala.

Premda ostavljen sa delimično napisanim mjuziklom, Bouvi je uspeo da proširi svoju zamisao i stopi orvelovske ideje sa sopstvenim uvrnutim postapokaliptičnim vizijama. Eksperimentišući sa takozvanom „kat-ap“ tehnikom pisanja (eng. cut-up – metoda u kojoj se reči, fraze i rečenice jednog ili više tekstova nasumično isecaju, a zatim koriste za nastanak novih tekstova; verovatno nastala dvadesetih godina XX veka od strane dadaista, ali popularizovao ju je pisac Vilijam Barouz) i ogromnim količinama kokaina, osmislio je labavi narativ koji će postati kultni „konceptualni“ album Diamond Dogs. Reč „koncept“ koristimo krajnje obazrivo, pošto album ne funkcioniše kao koherentna celina, već više kao nespretno zalepljeni fragmenti, koji prenose ideju, ali ne i priču.

Uprkos nedovoljnoj povezanosti elemenata i obilnoj upotrebi kat-ap tehnike, pokušaćemo da dešifrujemo ono što se nalazi iza pesama. Olakšavajuća okolnost je to što je dobar deo Diamond Dogs zasnovan da postojećem delu, pa se upoređivanjem i ukrštanjem može provaliti; međutim, „originalne“ sekvence mogu se pokazati kao kamen spoticanja.

PRVI DEO

Future Legend/Diamond Dogs

rock_music_sets-bowie-1974-diamond_dogs-DiamondDogsSlide001

Scenografija Grada Gladi. Preuzeto sa markravitzartanddesign.com

Nalazimo se u Gradu Gladi, odnosno stilizovanoj verziji postapokaltiptičnog Menhetna (paralela: London iz 1984). Leševi trule na ulici.

Buve veličine pacova hrane se pacovima veličine mačaka
Deset hiljada humanoida podeljenih u mala plemena

„Dijamantski psi“ iz naslova su vladajuće figure u Gradu Gladi (paralela: Partija je vladajuća figura u Okeaniji); stanuju povrh napuštenih solitera, kreću se na rolšuama – druga prevozna sredstva više ne postoje jer ne postoji nikakvo gorivo – i terorišu ostale stanovnike, koji su osuđeni na život na ulici. Uprkos konstantnom strahu i neizvesnosti, tamo preovladava atmosfera rokenrol žurke; dekadentnost i otrcanost šljokičave apokalipse naglašene su time što strah ne sprečava provod, a žurke se nastavljaju šta god da se desi.

Ovo nije rokenrol! Ovo je genocid!

Jedan od sporednih likova opisan je kao androgina „nakaza Toda Brauninga“. Brauning je bio filmski reditelj početkom dvadesetog veka koji je angažovao stvarne cirkuske nakaze da glume u njegovom filmu Freaks iz 1932. Film je izazvao skandal i bio je zabranjen nekoliko decenija. Poenta je da se prikaže kako  nekonformisti predstavljaju „nakaze“ svog vremena (paralela: likovi Orvelove 1984. su dekadentni izopštenici iz društva). Međutim, zbog oskudnih opisa, ostaje na slušaocima da tumače kako oni tačno izgledaju i kako žive.

halloweenjack

Helouvin Džek u svom prirodnom okruženju.

Nastupa Helouvin Džek, „stvarno kul mačor“, vižljast, riđokos, obučen u mornarsku majicu i crvene pantalone sa tregerima, sa maramom oko vrata i gusarskim povezom preko jednog oka, spuštajući se konopcem sa vrha napuštenog nebodera. Kako je to prvi i jedini eksplicitni pomen njegovog imena, do samog kraja nikad nismo sasvim sigurni je li on vođa Dijamantskih pasa (paralela: Veliki Brat) ili mogući predvodnik pobunjenika (paralela: Vinston Smit). Ono u šta jesmo sigurni jeste da, nezavisno od načelne strane na kojoj je, on izražava svoj individualizam od sveta i slobodu od prevlasti vlade.

Sweet Thing/Candidate/Sweet Thing (Reprise)

diamond-dogs-sređen1

Opšta „svrha” ovog triptiha jeste da produbi postavku sveta Grada Gladi, u kom su prostitutke jedine preostale ljubavnice, a ulične bitange su političari, kao i da obrazloži potrebu za pobunom. Prenosi se slomljenost naratora koji ima seks sa prostitutkom u prolazu.

Momci, momci, slatka je to stvar
Ako je želite, momci, uzmite je ovde, stvar
Jer nada, momci, jeftina je stvar.

Prostitutka koja poziva na „ljubav u prolazu“ priznaje sopstvenu nesposobnost da oseća emocije – što je česta zajednička osobina likova Diamond Dogs-a. Važno je napomenuti da se reč „ljubav“ koristi u značenju čisto fizičkog, jeftinog, čak i sramotnog seksa bez emocija. U ovom svetu društvenih margina za ljubav – platonsku ili romantičnu – nema mesta.

U nastavku, korumpirani politički Kandidat (moguće jedan od Dijamantskih pasa) dobija reč, a u toku govora potvrđuje svoju neiskrenost. Veran duhu 1984, međutim, Kandidat zvuči samouveren u to da će biti izabran bez obzira na zla koja je počinio. Sugeriše se da je političar spreman da sebe i svoj glas proda onome ko ponudi najviše, izjednačujući se sa prostitutkom od malopre.

Vraćamo se prethodnom naratoru na kratko, koliko da u kokainskoj baladi pročitamo epitaf jednom zaludnom životu večito beskorisne igračke, proizvoda, „luksuza“ koji se može pribaviti i na buvljaku.

Rebel Rebel

Dolazimo ne samo do srži i kraja prvog dela, već i do himne svih buntovnika. Ponovo se istražuje androginija, ovog puta uz pobunu protiv rodne klasifikacije. Romantični aspekt pesme (paralela: Vinston Smit pronalazi srodnu dušu u Džuliji, koja takođe mrzi Partiju koja vlada Okeanijom) istražuje poznanstvo dve osobe i prati postepeno zaljubljivanje one starije, odmerene i suzdržane, u mlađu, divlju i razuzdanu. Pritom je sasvim svejedno koja osoba je kog pola.

MEĐUIGRA

Rock ‘N’ Roll With Me

Ovde se sve naglo prekida. Vraćamo se u stvarni svet. Ispred nas nije distopija, već koncertna bina. Bivamo surovo podsećeni da je sve samo šou, ništa nije stvarno. Krhka ali mračna iluzija isparava, ali ipak, svaki Slušalac se oseća kao da je ljubavna balada Rok zvezde Publici upućena samo njemu. Pa naravno, On je jedini koji je sve razumeo onako kako treba… Zar ne?

DRUGI DEO

Drugi deo Diamond Dogs-a funkcioniše odvojeno od prvog i sadrži mnogo jasnije aluzije. Iako imena ličnosti nisu eksplicitno pomenuta zbog autorskih prava, nesumnjivo se radi o Vinstonu i Džuliji. Ovde je mnogo veći problem (čak i uslovno) povezivanje sa narativom Grada Gladi.

We Are the Dead

„Sećaš li se“, reče on, „onog drozda koji nam je pevao, onog prvog dana, na ivici šumarka?“
„Nije pevao nama“, reče Džulija. „Pevao je za svoju dušu. Čak ni to. Prosto je onako pevao.“
Ptice pevaju, proli pevaju, Partija ne peva. Svuda na svetu, u Londonu i Njujorku, u Africi, Brazilu, u tajanstvenim zabranjenim zemljama preko granice, na ulicama Pariza i Berlina, u selima beskrajne ruske ravnice, na trgovima Kine i Japana – svuda je stajala ta ista čvrsta, nepobediva prilika, čudovišnih oblika od rada i rađanja, koja radi od rođenja do smrti, a ipak peva. Iz tih moćnih bedara jednog dana mora poteći rod svesnih bića. Budućnost je bila njihova; Džulija, on i ostali bili su mrtvaci. Ali čovek je mogao učestvovati u toj budućnosti ako održava u životu duh onako kako oni održavaju telo, i ako prenosi drugima tajno učenje da su dva i dva četiri.
„Mi smo mrtvaci“, reče on.
„Mi smo mrtvaci“, poslušno ponovi Džulija, kao odjek.
„Vi ste mrtvaci“, reče gvozden glas iza njih.

–Džordž Orvel, 1984.

Vinston preklinje svoju najdražu Džuliju da učini ono što je neizbežno: da se preda. Njihovo pobunjeništvo bilo je uzaludno od početka.

Nešto mi je sinulo danas
Pogledao sam te, zapitao se da li vidiš stvari na isti način kao ja.

Vinston zna da će ubeđivanje Džulije biti teško; Džulija je rođena buntovnica, Vinston je zbunjen, nesiguran, zamišljen čovek. On želi da odustane i preda se Partiji/Dijamantskim Psima umesto da i sebe i svoju dragu izlaže torturi.

Samo odgovori, da si se predomislila
Borimo se očima slepih.

Čujem ih na stepenicama.

Dok se Policija misli primiče, Vinston se nada da revolucija leži u radničkoj klasi, proleterima koji će očuvati slobodu tela, dok će Smitova klasa nekako održati slobodu uma. Pokazaće se da je ovo verovanje suludo.

1984/Big Brother/Chant of the Ever Circling Skeletal Family

Središnjica drugog dela prepričava hapšenje Vinstona, saslušavanje koje sprovodi O’Brajen, nezamislivu torturu koja se vrši nad Vinstonom nezavisno od njegove predaje i volje da se povinuje, kao i scene ispiranja mozga.

Rascepiće tvoju lepu lobanju i napuniti je vazduhom
I reći će ti da imaš osamdeset godina, ali brate, neće te biti briga.

Na kraju 1984, ispiranje Vinstonovog mozga je izvršeno. (P)ostao je beživotan: banalan, neoriginalan, živi mrtvac, pijavica nakačena na nepostojećeg Spasioca.

Bilo je u redu, sve je bilo u redu, borba je bila završena. Bio je izvojevao pobedu nad sobom. Voleo je Velikog Brata.

–Džordž Orvel, 1984.

Neko da nas prisvoji, neko da ga pratimo
Neko da nas posrami, neki hrabri Apolon
Neko da nas prevari, neko poput tebe
Želimo te, Veliki Brate.

To i dobijamo. Čisto, bezumno, izluđujuće obožavanje i divljenje prema Velikom Bratu; sinkopirano ritmičko ponavljanje mantre – ono kako svet „treba“ da funkcioniše. Radosno pokorenje moći, ili možda povratak Dijamantskih Pasa, koji sada igraju oko lomače na krovu nekog nebodera u Gradu Gladi.

Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
Brate/U-u/Trgni se, trgni se/Mrdni se, mrdni se
BraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBraBra—

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *