Preslušavanje specijal: ★

Mračno! Eksperimentalno! Potresno! Recenzija najnovijeg albuma Dejvida Bouvija!

blekstar bouvi

Preuzeto sa theguardian.co.uk

Pre tri godine, Dejvid Bouvi je iznenada prekinuo desetogodišnju diskografsku pauzu izdavši album The Next Day, blago nostalgičnu i retrospektivnu rok ploču. Danas, na svoj 69. rođendan, objavio je (čita se Blackstar), jedan od najeksperimentalnijih albuma u svojoj pedesetogodišnjoj karijeri.

Produkciju potpisuje Bouvi lično, zajedno sa davnašnjim saradnikom Tonijem Viskontijem, dok prateći bend čini njujorški džez kvartet predvođen saksofonistom Donijem Mekaslinom, koji ima iskustva sa kombinovanjem organskog i elektronskog zvuka, dok je jedan od saradnika na snimanju bio i Džejms Marfi iz LCD Soundsystem.
O Blackstar se govorilo kao o džez ploči, što nije sasvim netačno, ali treba napomenuti da saksofoni, nepravilni ritmovi i dugačke pesme nisu ništa novo za Bouvija. Ovde imamo atmosferični, progresivni art-rok začinjen džezom, naslagan na elektronske bitove. Ukratko, anti-pop.

Ubrzani vodič kroz pesme:

Blackstar: Najavni singl, zlokoban ali elegantan, ne postaje dosadan ni u jednom trenutku iako traje bezmalo deset minuta. Spot prati trojicu naratora i fantastičnu priču začinjenu svemirskim i okultističkim elementima, a ukupan muzičko-vizuelni senzibilitet je negde između Alistera Kroulija i Dejvida Linča.

I’m a blackstar, way up, on money, I’ve got game
I see right, so wide, so open-hearted pain
I want eagles in my daydreams, diamonds in my eyes
(I’m a blackstar, I’m a blackstar)

‘Tis a Pity She Was a Whore: Novi snimak prošlogodišnje B-strane (sada s malo više džeza!), eliptična pripovest o seksu i ratu, usporena i vulgarna.

Man, she punched me like a dude
Hold your mad hands, I cried
‘Tis a pity she was a whore
‘Tis my curse, I suppose
That was patrol
That was patrol
This is the war

Lazarus: Drugi singl, duboko refleksivna pesma, verovatno većim delom autobiografska. Premda se u (krajnje uznemirujućem) spotu pojavljuju isti likovi kao u onom za „Blackstar“ i iako je pesma „Valentine’s Day“ sa The Next Day tematski povezana sa ovom (posredstvom istoimenog mjuzikla za koji je Bouvi pisao tekst i muziku), za sad nema govora o konceptualnoj povezanosti. Znajući Bouvija, pitanje je trenutka kada će se sve (ipak) uklopiti u jednu celinu, a do tad mozgamo šta je hteo da kaže.

This way or no way
You know I’ll be free
Just like that bluebird
Now, ain’t that just like me?

Sue (or In a Season of Crime): Ritmično-kakofonična tragedija ljubavi, ubistva i nerazumevanja. Takođe novi snimak prošlogodišnje pesme, međutim osetno tvrđi i gitarskiji.

Sue, I found your note
That you wrote last night
It can’t be right
You went with him
Sue, I never dreamed
I’m such a fool
Right from the start
You went with that clown

Girl Loves Me: Uvrnuta pesma koja obiluje terminima i frazama pokupljenim iz Paklene pomorandže, u toj meri da je maltene nerazumljiva poznavaocima. Bouvi se upušta u bezumni seks dok se pita gde je koji ku*ac nestao ponedeljak.

Where the fuck did Monday go?

Dollar Days: Ispovest nemirne duše koja se nikad nije skrasila, a i da je htela – ne bi mogla; melanholični klavir, tiha gitara i nežni vokal. Pesma koja istovremeno oslikava opštu poruku albuma i tačke na kojoj se Bouvi nalazi u životu.

Cash girls suffer me, I’ve got no enemies
I’m walking down
It’s nothing to meet
It’s nothing to see
If I’ll never see the English evergreens I’m running to
It’s nothing to meet
It’s nothing to see

I Can’t Give Everything Away: Jedna od najlepših melodija koje je Bouvi napisao, na momente veoma slična strofi stare pesme „Soul Love“. Kroz pesmu teku saksofon i sintisajzeri, sve do gitarske završnice: skoro pa klasična balada. U Bouvijevom glasu se oseća vremešnost kad napokon peva punim, prirodnim glasom – daleko od toga da ne može da izvuče visoke deonice; ali primećuje se njegov ogroman trud dok to radi.

I know something is very wrong
The post returns for prodigal songs
With blackout harks with flowered muse
With skull designs upon my shoes

Blackstar je nadasve tužna ploča koja se bavi temama smrti, umiranja, prolaznosti i (ne)zaborava. Lako se može pretpostaviti da su to stvari koje se motaju po Bouvijevom umu ovih dana.

Mogao je da napravi još jedan The Next Day kojim bi zadovoljio rok nostalgičare. Ali jedna od stvari koje Bouvija čine onim što jeste je alergičnost na ponavljanje i potreba za večitom inovativnošću i intrigantnošću, a da iste nikad ne budu usiljene. Mislimo da je uspeo da još jednom izmisli sebe i pozdravljamo najnoviju inkarnaciju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *