Danski duo: Susane Bir i Anders Tomas Jensen

Šest je filmova za sada na kojima je Susane Bir potpisana kao rediteljka, a Anders Tomas Jensen kao scenarista i nadamo se da će ih biti još.

Susane Bir. Preuzeto sa IMDb.com

Susane Bir šefuje. Preuzeto sa IMDb.com

Susane Bir studirala je arhitekturu u Jerusalimu i Londonu, ali je ipak odlučila da se okuša u filmskoj umetnosti i tako upisala režiju u Danskoj filmskoj školi. Ovo se pokazalo kao veoma dobar potez jer je talenat iskazala već u svom diplomskom filmu koji joj je doneo prvu nagradu na Minhenskom festivalu filmskih škola. Od početka karijere, Birova je u rodnoj Danskoj postizala uspehe, a 1999. snimila je romantičnu komediju Den eneste ene (Jedan jedini), jedan od najpopularnijih danskih filmova devedesetih godina. Tri godine kasnije skreće na sebe pažnju internacionalne publike filmom Elsker dig for evigt (Volim te zauvek) kojim započinje njena saradnja sa Andersom Tomasom Jensenom.

Anders Tomas Jensen. Preuzeto sa IMDb.com

Anders Tomas Jensen. Preuzeto sa IMDb.com

Jensen, dvanaest godina mlađi od Birove, ali ništa manje uspešan, iako veće iskustvo ima kao scenarista, više puta je bio nominovan za Oskara, a nagradu je konačno osvojio 1999. (slučajnost?) za svoj kratki film Valgaften (Izborna noć). Ovaj uspeh praćen je scenarijima za Mifunes sidste sang (Mifuneova poslednja pesma) i I Kina spiser de hunde (U Kini jedu pse) koji predstavlja prvi jensenovski scenario, primamljivu mešavinu humora i akcije, bez gubitka na kvalitetu.

Šest je filmova za sada na kojima je Susane Bir potpisana kao rediteljka, a Anders Tomas Jensen kao scenarista i nadamo se da će ih biti još.

Elsker dig for evigt (2002)

U jednom intervjuu Birova je izjavila kako kada razgovaraju o novom filmu, ona i Jensen uvek polaze od ideje da žele da snime komediju. S obzirom na vedar i komičan ton većine njenih prethodnih filmova, kao i uvek prisutan humor u Jensenovim delima, ovo ne čudi, ali nije ni blizu očiglednog kada gledate ono što je iz njihove saradnje proizašlo.

U njihovom prvom zajedničkom filmu, Elsker dig for evigt, dolazi do tragične nesreće koja povezuje jednu porodicu i mladi par verenika. Mari, svađajući se sa ćerkom Stine, kolima naleće na Joakima (Nikolaj Li Kas) koji ostaje paralizovan od vrata na dole. Marin muž Nils (Mads Mikelsen) radi u bolnici u koju je Joakim primljen i tako upoznaje Joakimovu verenicu Sesilie (Sonja Rihter) kojoj nudi pomoć u vidu razgovora, što devojka shvata možda previše slobodno. Ne sluteći šta sledi, Mari ne protestuje protiv Sesilinih čestih poziva i čak podržava Nilsa u svesrdnom pomaganju sirotoj devojci, verovatno osećajući tako da se makar posredno iskupljuje za izazivanje nesreće. Međutim, Stine sebe krivi za nesreću, što nikako nije dobra kombinacija sa njenim ulaskom u pubertet, i stoga dovodi do izliva besa prema roditeljima, zadajući im dodatne muke.

U diskusijama neizbežnim pri ostvarivanju njihovih zajedničkih poduhvata, Birova i Jensen se međusobno izazivaju postavljajući jednom drugom moralne dileme, pa se kroz sve njihove filmove provlači pitanje – šta biste uradili kada bi vam se ovo desilo? Pa, šta biste uradili ako bi vaš dečko postao kvadriplegičar, a privlačan stariji lekar bio tu da vas teši? Ili kada bi vaša žena učinila čoveka invalidom i insistirala da budete rame za plakanje njegovoj lepoj devojci? Suptilne i manje suptilne naznake čine ovaj film predvidljivim, ali upravo ta predvidljivost je ono što ga čini sjajnim – bivate potpuno povučeni njegovom realističnošću i nedostatkom klišea, a scene maštanja samo pojačavaju taj utisak.

Zar biste vi odoleli Madsu Mikelsenu? Preuzeto sa: IMDb.com

Zar biste vi odoleli Madsu Mikelsenu? Preuzeto sa IMDb.com

Brødre (2004)

Vaspitana od strane roditelja Jevreja, Susane Bir je neko u čijem životu porodica ima veliki značaj. Nije iznenađenje onda što igra veliku ulogu i u njenim filmovima – film Brødre (Braća) iz 2004. godine između ostalog govori o složenostima porodičnih odnosa. Osnovna postavka u početku može delovati kao kliše – dva brata od kojih je stariji sve što je otac od njega mogao da poželi, dok je mlađi problematični alkoholičar nesposoban da kontroliše svoj bes. Utisak je pojačan time što je Mikael (Ulrih Tomsen) odlikovani vojnik, a Janik (Nikolaj Li Kas) na samom početku filma izlazi iz zatvora. Međutim, nakon što su glavni likovi na početku predstavljeni kao sušte suprotnosti, omogućeno je dalje istraživanje njihovih sklonosti i reakcija u ekstremnim situacijama sa kojima se susreću, pa ih na samom kraju filma vidimo u maltene obrnutim ulogama.

Mikael odlazi u Avganistan, njegov helikopter se ruši i proglašen je mrtvim. Dalje pratimo dve paralelne priče – vrlo brzo smo upućeni u to da je Mikael preživeo i da ga kao ratnog zarobljenika muke tek čekaju, dok kod kuće Janika i Saru (Koni Nilsen), Mikaelovu suprugu, zbližava to što im Mikael oboma nedostaje. U zarobljeničkom logoru stariji brat biva postavljen pred težak izbor – ukoliko želi da preživi, mora da ubije sunarodnika koji je doveden u isti logor. Moglo bi se raspravljati koliko zaista ovakva situacija u tom trenutku dovodi do moralnog preispitivanja, ali su posledice Mikaelovog čina po njegovu psihu jasne, bio on obučeni vojnik ili ne. Čuvajući tajnu o događajima u Avganistanu po povratku kući, Mikaelu je još teže da se suoči sa promenama koje zatiče, a koje su, s obzirom na njegov nestanak bile neminovne.

Scenu po scenu, izazivani ste da preispitujete svoje stavove o glavnim likovima do samog kraja. Sjajan scenario i više nego uverljiva gluma čine da likovi ostanu dosledni, ali i pokažu svoju složenost i ljudskost.

Braća. Preuzeto sa cinemotions.com

Preuzeto sa cinemotions.com

Efter brylluppet (2006)

U već pomenutom intervjuu Birova je navela da je njen treći film sa Jensenom, Efter brylluppet (Posle venčanja), trebalo da bude o čoveku koji zakasni na venčanje svoje ćerke, što je, složićete se, ostavljalo mogućnost da ovoga puta zaista snime komediju. Jakob (Mads Mikelsen) na venčanje jeste zakasnio, ali nije znao da je nevesta njegova ćerka, a ton filma je sve samo ne komičan.

Jakob Pedersen radi u sirotištu u Indiji kome preti zatvaranje. Jedina opcija koja mu preostaje je danski biznismen Jorgen Hanson (Rolf Lasgard) koji nudi novac za nastavak rada sirotišta, ali samo pod uslovom da se Jakob vrati u Dansku. Kako mu nema druge, Jakob odlazi u Kopenhagen, istog dana dobija poziv na venčanje Jorgenove ćerke Ane (Stine Fišer Kristensen) i posle ceremonije otkriva zašto je na isto bio pozvan. Da li je Jorgen od početka bio siguran da je Jakob Anin biološki otac ili je to samo slutio, nije nam sa sigurnošću otkriveno, ali kako film odmiče, priča postaje sve ozbiljnija.

Kao što se ni u Brødre ne ulazi u to kojim čudom je Mikael preživeo pad iz gorućeg helikoptera, Birova i Jensen se ovde ne bave time kako je Jorgenov iskusan šofer uspeo da Jakoba ne doveze na venčanje na vreme, pa je tako sređeno da se on i Helene, Jorgenova supruga (Sidse Babet Knudsen), sretnu baš kada to priči odgovara. Ovakve srećne slučajnosti se u manjem ili većem obimu sreću u svim filmovima dvojca (čak i Joakimova nesreća iz Elsker dig for evigt se čini pomalo neverovatnom) i teško da se mogu smatrati nedostacima priče jer su nadglasani željom da vidimo kako će se likovi ponašati u zadatim situacijama, a jaku empatiju izaziva i uvek odlična gluma, u ovom filmu verovatno i najbolja.

Naročiti utisak ostavlja scenario u kome je neophodna Anina svađa sa roditeljima nakon što sazna ko je njen pravi otac potisnuta mnogo zanimljivijom temom – razvojem njenog i Jakobovog odnosa, prirodno sporim i nespretnim, pri čemu su Mikelsen i Kristensenova kao stvoreni za uloge koje su im dodeljene.

Odlična gluma i fotografija, kao i vrlo promišljen scenario pun simbolike čine Efter brylluppet verovatno najboljim filmom Bir-Jensen saradnje.

Mads Mikelsen. Opet. Ne smeta nam. Preuzeto sa IMDb.com

Mads Mikelsen. Opet. Ne smeta nam. Preuzeto sa IMDb.com

Hævnen (2010)

Nakon što je četiri godine ranije prvi put nominovana za Oskara sa Efter brylluppet, Birova nagradu i osvaja 2010. za film Hævnen. Doslovno preveden sa danskog naziv filma znači osveta, međutim Birova je odlučila da internacionalni naslov na engleskom bude In a Better World, a oba naslova su sasvim u skladu sa pričom i temama koje film obrađuje.

Radnja se ponovo odvija na dva kraja sveta – Danska i kamp za izbeglice u neimenovanoj afričkoj državi, verovatno Sudanu. Dva mesta povezuje Anton (Mikael Persbrant), lekar koji svoje mesto boravka menja između Afrike, gde radi u pomenutom kampu, i Danske, gde živi njegova porodica. Anton je Šveđanin, što je samo još jedan razlog, pored nošenja proteze, da njegov sin Elijas (Markus Rigard) bude maltretiran od strane školskih siledžija. Očekivano, kada u školu dođe novi učenik, Kristijan (Vilijam Jonk Nilsen), Elijas se sa njim zbližava i tada nastaju još veći problemi. Kristijanova majka je izgubila borbu sa rakom, a on krivi svog oca što je digao ruke od nje i svoja osećanja nezdravo kanališe pomažući Elijasu da se prvo osveti siledžijama, a kasnije učini i ono što je smatrao da je bila dužnost Elijasovog oca.

Birajući dve lokacije potpuno različitih uslova za život i postavljajući likove u njima pred teške izbore, Birova i Jensen su uspeli da pokažu sličnost ljudske prirode u mestima udaljenim i geografski i okolnostima u kojima se ljudi u njima nalaze. Realističnosti doprinosi i to što „glumačku“ ekipu seta u Africi pored zaista glumaca čine i osoblje konkretnog izbegličkog kampa, kao i statisti koji inače rade u drugim kampovima.

Deca, prisutna i u drugim filmovima Birove i Jensena, ovde dobijaju glavnu ulogu, pri čemu je izbegnuto neprirodno ponašanje neretko prisutno u kinematografiji – oni niti su odrasli zarobljeni u telima dece, niti su potpuno nevini dvanaestogodišnjaci. Njihovim problemima se pristupa ozbiljno jer ne ostaje svaki dan predpubertetlija bez majke, niti je nasilje u školi bezazlena stvar, dok je i dalje jasno da su u pitanju deca.

Preuzeto sa IMDb.com

Preuzeto sa IMDb.com

Den skaldede frisør (2012)

Den skaldede frisør (Ćelava frizerka, ili na engleskom Love Is All You Need) na prvi pogled deluje kao da su Birova i Jensen konačno uspeli da se zadrže na originalnoj ideji i snime komediju, naravno romantičnu. Pa tu je čak i crni humor – frizerka koja nema kosu zbog lečenja od raka. I Pirs Brosnan, muškarac iz snova naših majki.

Ali da, Ida (Trine Dirholm) je operisana od raka dojke što, složićete se, teško da je nešto čemu su Birova i Jensen naumili da treba da se smejemo. Da stvar bude još gora po Idu, pred odlazak u Italiju, na venčanje njihove ćerke, ona zatiče svog muža Lajfa (Kim Bodnia) kako je vara sa vršnjakinjom pomenute ćerke. Međutim, sreća joj se osmehne kada na aerodromu udari preskupa kola, ni manje ni više nego Filipa, oca svog budućeg zeta, čiju ulogu, pogodili ste tumači Pirs Brosnan.

Iako filmu humora ne nedostaje i može delovati kao letnja ljubavna priča, Birova i Jensen na sreću ostaju verni svojim sklonostima – uprkos tome što se sve dešava u sunčanoj Italiji, neizvesni rezultati Idinog lečenja, Lajfovo besramno predstavljanje ljubavnice koja u međuvremenu postaje verenica, otuđenost Filipa i njegovog sina, odlazak u rat Idinog i Lajfovog sina, Filipova navalentna svastika i povrh svega njena bulimična ćerka, ne dozvoljavaju da pomislite da je Den skaldede frisør još jedna romantična komedija koju ste mogli i da ne odgledate. S druge strane, u ovom filmu se možda najbolje vidi želja Birove da pokaže da pored svih tragedija koje njene likove snalaze, nada uvek postoji.

Preuzeto sa IMDb.com

Preuzeto sa IMDb.com

En chance til (2014)

En chance til (Druga šansa) je (za sada) poslednji film Bir-Jensen dvojca, ujedno i jedini koji je beogradska publika imala priliku da gleda u bioskopu, u okviru prošlogodišnjeg FEST-a.

Andreas (Nikolaj Koster Valdau) i Ana (Marija Bonevi), su mlad par sa nedavno rođenim sinom koji kao i svako novorođenče roditelje drži budnim noću i doprinosi nervozi i tenziji koja se javlja između roditelja. Andreas je detektiv i pri poseti bivšem zatvoreniku Tristanu (Nikolaj Li Kas) biva potresen uslovima u kojima on i njegova devojka Sane (Mej Andersen) odgajaju sina Sofusa, vršnjaka njegovog Aleksandera. Kada jedne noći Aleksander prestane da diše, Ana je van sebe i sprečava Andreasa da pozove hitnu pomoć ne želeći da poveruje da joj je sin mrtav. Videvši stanje u kom se njegova žena nalazi, Andreas dolazi na ideju koju smatra jedinim fer rešenjem.

Iako se Anina reakcija na smrt deteta može smatrati opravdanom s obzirom na njeno ponašanje koje vidimo i ranije u toku filma, malo je teže opravdati brzinu kojom Andreas odlučuje da joj udovolji i ne obavesti nikoga o onome što se dogodilo već uzme stvar u svoje ruke. Istina je, doduše, da dolazi do zanimljivog razvoja događaja, ali teško je poverovati da Jensen nije mogao spretnije započeti zaplet priče.

Kao sušta suprotnost prethodnom, ovo je sigurno najmračniji film Birove, ni na sekund niste prevareni da je Andreas svojim postupkom bilo šta rešio. Tih nekoliko scena u kojima je on zavaran da je sve u redu, zloslutne su, pa dalji događaji nisu veliko iznenađenje, što nije jedna od mana ovog filma jer doprinosi na realističnosti koja je prethodno blago narušena.

Bez obzira na ne previše verovatan zaplet, po šesti put su odabrani sjajni glumci, obraća se pažnja na mnogo više od samo Andreasovog lika i teško je poverovati da je Andersenovoj ovo prva uloga, pa film svakako vredi gledati.

Preuzeto sa IMDb.com

Preuzeto sa IMDb.com

Susane Bir i Anders Tomas Jensen naizgled jednostavnim pričama testiraju naša moralna ubeđenja, podsećaju nas na nestalnost naših ćudi i izvlače na površinu svako zrnce empatije koje posedujete. Utisak realističnosti upotpunjen je i vizuelno kamerom čijim pokretima posredno upravljaju sami likovi što im daje prirodnu slobodu. Sve to, sjajna fotografija i uvek odlični glumci od kojih se neki okušavaju u različitim filmovima u potpuno različitim ulogama bez gubljenja na uverljivosti bez sumnje će ostaviti utisak na vas ukoliko odlučite da pogledate ovih šest ostvarenja.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *