Da li bi Puškin savetovao da igrate loto?

Svetski bol, introvertni junaci koji bezglavo beže od okoline koja ih ne razume… ovo su nam uglavnom prve asocijacije na junake romantizma (i hipstere). Može li se delu romantizma pristupiti na drugi način, recimo, kroz numerologiju?

Dobro su poznati klasični prikazi dela romantizma i romantičarskih junaka: uvek je tu Weltschmerz iliti svetski bol junaka koji se povlači u osamu jerbo se ne slaže najbolje s okolnim svetom. U ruskom romantizmu, karakterističan je i momenat kada taj junak samog sebe satera u ćorsokak izazivanjem sudbine od koje nema bega. U ovaj šablon zgodno se uklapa i Herman, glavni lik Pikove dame Puškina, pripovetke zasnovane na tadašnjoj urbanoj legendi Petrograda o „brkatoj grofici”. Ovde se možemo zapitati da li je ovaj znameniti ruski književnik sa zamalo afro frizurom pred nas doneo klasičnu romantičarsku pripovetku, ili se malo poigrao sa čitaocem? Biće da je učinio ovo drugo – u priču je uveo mnoštvo brojeva, a tumačenjem njihove simbolike dobija se sasvim nova slika o delu. I zašto onda ne zaviriti u pripovetku kroz prizmu numerologije?

Puškin-portrait-8201

Puškin možda nema češalj (i peglu), ali ima ideju kako da zezne čitaoca. Preuzeto sa: www.limesonline.com

Ali, prvo, gvirnimo u pripovetku na stari, dobri (dosadni) školski način. Ona počinje prikazom partije karata na ruskom imanju u zimsko veče – atmosfera dobrano obojena mistikom, po romantičarski. Već ovde, glavni lik se izdvaja od ostalih – on je proračunati Nemac kojeg vodi racio, što će reći, partibrejker koji se ne karta, jer bi mu takva igra donela finansijski rizik. Međutim, priča Tomskog o grofici i njenoj tajni tri karte koju je čuo te večeri, dovešće do preokreta kod glavnog junaka. Naime, u pitanju je legendarna dama, kartaroški maher Pariza s kraja XVIII veka. Uprkos umeću, jednom prilikom se uvalila u ogroman gubitak. Zato je odlučila da od još legendarnijeg alhemičara i poznavaoca sumnjivih veština, Sen Žermena, otkupi kartaroški trik kojim će izmiriti dug. Čuvši da je grofičin plan upalio, Herman je, razume se, želeo da sazna tajnu tri karte, koja bi mu omogućila da kao pravi proračunati Nemac zaigra na siguricu. Od ove tačke, Puškin prikazuje kako junak potpada pod uticaj svojih strasti i na kakve ga je sve to stranputice odvelo, posebno ako, uz predavanje strastima, čini za romantičare neoprostivu grešku izazivanja sudbine. (A varanje na kartama svakako spada u izazivanje sudbine – ko je tome sklon, videće šta ga čeka u raspletu pripovetke!) Takođe, na samom početku uvodi se i prvi broj, broj tri, značajan kako u numerologiji, tako i u ovoj priči.

Šta je bezbolnije – prodati dušu ili zadužiti se u švajcarcima?

Obuzet tajnom tri karte, Herman se nimalo ne čudi niti pita koja li ga je onostrana sila dva dana posle večeri kartanja dovela baš pred grofičin dom. Željan da otkrije tajnu, on aktivira svoju lukavu stranu i, pošto je ugledao usamljenu grofičinu štićenicu Lizavetu kroz bočni prozor, odlučuje da je upravo ona njegova karta za ulazak u dom. Njoj će pisati lažna ljubavna pisma, svestan da će to zaintrigirati devojku koja čami u kući sa hirovitom babuskerom i da će ga ona postepeno uvesti unutra. Činjenica da će time povrediti osećanja devojke za njega je takođe trivijalna, jer kako i sam njegov prijatelj Tomski kaže, Herman ima tri zla u sebi (opet tri). Shodno tome, kada mu Liza objasni kako da posle bala dođe do njene sobe, on će je prevariti i šmugnuti u grofičine odaje. Tu će ga čekati volšeban prizor – starica koja se ne pomera i čiji je pogled prazan. Uopšte, zanimljivo je da se grofica i inače ne kreće sama, već je prenose i presvlače sluge. Nepokretna, prazan pogled… pa da! Radi tajne tri karte, grofica je Sen Žermenu prodala dušu, što ispada još nezgodnija valuta od zaduživanja u švajcarcima.

Uprkos sablasnom prizoru, Herman i dalje srlja ka cilju i nestrpljivo ubeđuje groficu da mu oda tajnu koja njoj više nije potrebna. Iznenađenost pojavom stranca u sobi definitvno utiče na pritisak i opšte stanje organizma, posebno u grofičinim godinama, naročito kada taj stranac uperi u nju pištolj. U tom trenutku Herman je potpuno u vlasti iracionalnog, jer ni ne razmišlja o tome kako neće saznati tajnu ako groficu preseli na onaj svet. Ošamutilo ga je tek shvatanje da se pred njim nalazi mrtvo telo preplašene starice kao i da je on krivac za njenu smrt.

Vesti: Herman zaglavljen u Bermudskom trouglu numerologije

Rastrojen, on odlazi u crkvu na grofičinu sahranu zakazanu, pogađate, tri dana posle njene misteriozne smrti i to u devet časova ujutru. Pa dobro, red je da se nešto više kaže o simbolici broja tri, a i o broju devet koji u sebi sadrži tri trojke. Ovaj broj javlja se u usmenoj tradiciji, bajkama i predanjima mnoštva naroda, čest je u religijskoj simbolici, a numerologija ga smatra izuzetno moćnim brojem. Još je Pitagora tvrdio da broj tri predstavlja ravnotežu i celovitost: on obuhvata početak, sredinu i kraj. Broj tri bio je zgodan da bi se ponavljanjem epizoda održao ritam priče, a da ponavljanje opet ne bude preterano. Još jedna zanimljiva pretpostavka o ovom broju je da su se u Šekspirovim komedijama pojedine reči i fraze ponavljale tri puta kako bi se odnosile na svaki od tri dela gde je publika bila raspoređena – napred i sa obe bočne strane.

Elem, u Pikovoj dami Puškin koristi broj tri po uzoru na njegovo korišćenje u folklornoj književnosti gde on predstavlja univerzalan način označavanja brojnosti, tako što brojem koji po tradiciji ima izuzetan značaj ističe ključne događaje u delu. A ovde je definitivno ključan momenat u kojem se Hermanu, koji opasno klizi preko granice razuma, čini da mu je leš grofice namignuo, a potom mu se ta grofica noću javila u vidu utvare. Ne ispitujući svoje sumnjivo mentalno stanje izloženo priviđenjima, Herman s ozbiljnošću sluša utvaru koja mu konačno otkriva tajnu tri karte: treba baciti prvo trojku, pa sedmicu i na kraju keca.

queenofspades_lithograph

Utvara grofice obara s nogu i racionalnog Nemaca… ili je to samo tajna tri karte? Preuzeto sa: Preuzeto sa: www.reginaresnikpresents.com

Ko se zadnji smeje ili šta se krije iza tajne tri karte

pikova dama

Ko se na kraju smeje? Ova debeljuškasta pikova dama. Preuzeto sa: www.vedezevanje.com

Naš junak žuri kod plemića Čekalinskog, poznate kartaroške zverke koji često organizuje igre u svom domu. U prva dva dana, Herman pomoću trojke i sedmice zaista uspeva da zgrne lovu i opravda ogroman ulog zbog kojeg su posmatrači pomislili da je sišao s uma. Kako smo već navikli, partija traje tri dana, a odlučujućeg trećeg dana svi iščekuju da li će nepoznati kartaroš pobediti ili ostati bez novca. Uveren u tajnu tri karte, Herman pobedonosno povlači poslednji potez. Ali, Čekalinski njemu takođe pobedonosno ukazuje da nije bacio keca, već – pikovu damu.

 

Herman je izigran. Kako? Tako što je popustio pred ljudskom strašću i željom za trijumfom i na ivici razuma slepo verovao priviđenju? Da, njegova nepažnja i ubeđenost u grofičin trik može se s psihološke strane opravdati rastrojstvom – em ga muči krivica zbog grofičine smrti, em ne odustaje da sluša utvaru grofice koja mu je učinila prijatnu posetu nešto pre tri sata ujutru. Ipak, Hermanov gubitak do kojeg ga je dovelo vrlo promišljeno verovanje jednoj utvari može se tumačiti i pomoću Puškinove suptilne igre brojevima i njihovom simbolikom. Naime, ono što Herman nije primetio je da zbir brojeva koje mu je grofica naznačila daju numerološki nepovoljan rezultat. Poput trojke, koja označava ravnotežu ili razvoj i napredovanje, sedmica je takođe jak numerološki broj. Kao zbir trojke koja se povezuje sa duhovnom uzvišenošću i božanskim trojstvom i četvorke koja simbolizuje zemaljsko i stabilnost, sedmica predstvalja broj mudrosti. Ako verujemo numerologiji, u prva dva dana igre Herman je bio uspešan, pošto trojka i sedmica daju jak i stabilan broj jedan. To je stoga što numerologija koristi jednocifrene brojeve, te se zbir deset sabiranjem cifara pretvara u jedinicu. Ipak, jedan je broj koji simboliše ne samo celovitost nego i početak, što bi za našeg junaka u ovoj situaciji, kako kaže ofucana fraza, bio „početak kraja”. Kada je trećeg dana hteo da baci keca, Herman je pokvario stabilnu jedinicu dodajući joj još jednu, čime je dobio – prosto, običnu dvojku. Dvojka je u numerologiji nezgodan i varljiv broj, simbol ambivalentnosti, podsećanje da sve ima dve strane. Tako bi moto ove pripovetke bio: Nije sve onako kao što izgleda. To jest, nije baš pametno bezuslovno verovati jednoj utvari,  a takođe ni izazivati sudbinu petljanjem u kartaroške varke.

 

 I zato – ne izazivajte sudbinu!

Kraj pripovetke prikazuje šta se dešava kada se sudbina ipak izazove. Tajnu tri karte grofica je Sen Žermenu platila svojom dušom i kažnjena je večnim životom, pošto se vraća kao utvara. Ni Herman stoga nije mogao proći nekažnjeno – pošto ga je izneverila tajna tri karte, sišao je s uma direktno u ludnicu, i to u sobu sedamnaest, što je vrlo zanimljiv broj s numerološke tačke gledišta. Ali, neće biti zanimljiv i za njega: zbir jedinice i sedmice u broju sedamnaest daje osmicu, a poznato je da osmica okrenuta bočno predstavlja simbol večnosti. Što će reći – siroti Herman osuđen je na večno ludilo i to da neprestano ponavlja pogrešnu i pravu kombinaciju karata: trojka, sedmica, kec, trojka, sedmica, dama…

Naravoučenije: nemojte izazivati sudbinu (posebno ako ste junak iz doba romantizma u Rusiji), a pošto varanje na kartama spada u navedeno – nemojte varati! Osim ako ne želite da, dostižući laskavo zvanje nepobedivog kartaroša, završite u mentalnoj ustanovi.

Utešna pretpostavka: Možda je Puškin želeo da ovakvom pripovetkom odgovori savremenike od varanja na kartama i smanji sebi konkurenciju.

Ovaj članak ne bi ugledao svetlost dana i ekrana da nije bilo predavanja mr Ane Jakovljević-Radunović sa Filološkog fakulteta. 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *