Čiju sliku prva dama ljubi pred spavanje?

Od muža koji ju je varao napravila je predsednika, a paralelno sa tim je održavala ljubavni odnos sa jako kul novinarkom. Dame i gospodo: Elenor Ruzvelt.

Elenor je onaj istorijski selebriti čiji citat stavljaju žene po internetima, uglavnom ne znajući ko ga je, ni kojom prilikom izgovorio: „Žena je poput vrećice čaja. Ne možete da kažete koliko je jaka dok je ne stavite u vrelu vodu.” Vaistinu je bila u kipućoj otkad je došla na svet. Šesnaestogodišnja Ana Elenor se zbližila sa Frenklinom Delanom Ruzveltom na izvesnom prijemu u Beloj kući. Tada već siroče, rešila je da se uda sledeće, 1905. godine. Trinaest godina kasnije saznaje da joj muž nabija rogove sa njenom sekretaricom i najboljom drugaricom Lusi Merser. Kao da joj to nije zadalo dovoljno boli – nakon dve godine Frenklin je počeo da razvija simptome dečje paralize. Nije posustala ni na momenat. Delima se borila protiv svih nevernika koji su ga, na čelu sa njegovom majkom, nakon oboljevanja smatrali nepodobnim za izvršavanje političkih dužnosti. Ona je verovala da Frenklin može da postane predsednik uprkos svemu i da, zapravo, bude sjajan u tome. Bila je u pravu jer je 1933. njen muž došao na vlast. Ona se buntovnički neumorno borila protiv svake vrste diskriminacije, bila je potpuno društveno osvešćena i politički aktivna u Demokratskoj partiji.

Pr(a)va dama.

Afera Lorena

Lorena Hičkok je novinarka koja je ništa manji car od Ruzveltove, ali kada biste nju pretraživali, prva rečenica koju biste pročitali jeste da je poznata po svojoj romantičnoj vezi sa prvom damom Amerike. Međutim, Hik, kako ju je od mila zvala Elenor, bila je jaka, talentovana moćnica koja je tridesetih važila za najznačajniju žensku figuru u svetu novinarstva. Zbog neslaganja sa vršnjacima na fakultetu i sukobu sa dekanom, koji je vršio pritisak na nju da živi u kampusu, odustala je na prvoj godini studija. Ona se, međutim, uz netinjajući entuzijazam i trud izborila za svoje mesto na mapi punoj seksistički nastrojenih novinara i urednika. Od momenta kada je prirasla srcu Tomasu Dilanu, uredniku Tribjuna, našla se pod okriljem iskusnog i obrazovanog gospodina koji je zakrpio sve njene rupe u obrazovanju, nesebično joj poklanjajući decenijama stečeno iskustvo koje je ona vrlo brzo i praktično primenila. Bila je jedina žena kojoj su bile dodeljivane rubrike politike i sporta, što je samo po sebi dovoljna afirmacija njenog talenta. Nije joj mnogo trebalo da sustigne sve kolege i da vidi svoje ime odštampano na vrhu najčitanijih članaka. Lorena je nakon kratkog ubeđivanja urednika uspela da dobije zadatak na kome će pratiti i pisati o Elenor Ruzvelt tokom trajanja prvog mandata njenog muža. Nakon što su provele toliko vremena u dugim razgovorima i zajedničkim putovanjima, došlo je do emocija koje nisu mogle da se definišu prirodom nametnutog odnosa. Kako nije mogla da zadrži objektivnost pri pisanju, njen angažman se završio nakon samo godinu dana, 1933.

Elenorina najdraža Lorenina fotka

Gay or nay

U pitanju su tridesete godine XX veka, ne zvuči tako davno, ali znamo koji put je pređen i kojim putem se još korača ne bi li se došlo do makar nekakvog izjednačavanja homo i heteroseksualnih veza. Protagonistkinje naše priče su razmenile oko 4000 pisama koje su dužile i po desetine strana. Nego, da li pored šestoro dece, bolesnog muža, posla i društvenih događaja mislite da biste postizali da pišete (Olovkom! Svojeručno!) svako veče svojoj dragoj drugarici; valjda i drugarica zna u kojoj ste frci, pa ne očekuje da se stalno čujete. Ne postoji želja da nametnemo mišljenje, zato vam savetujemo da se zavalite i pročitate tople prepiske i onda se odlučite za koju varijantu njihovog odnosa ste.

Iako je većina pisama spaljena, od preostalih tristotinak izdvajamo najprovokativnije redove koje smo za vas preveli i predstavili.

(Definitivno gej)

Elenor Loreni 6. marta:

Hik, draga! Oh, kako je bilo lepo čuti tvoj glas. Bilo je potpuno neprimereno da pokušam i kažem šta mi je to značilo, Džimi je bio blizu, pa nisam mogla da kažem volim te (je t’aime) i obožavam te (je t’adore) kao što sam nameravala, ali uvek zapamti kako to govorim i da ležem misleći o tebi i ponavljajući našu malu uzrečicu.

I sad je kriv mali Džimi, sin, što se tu našao i ona nije mogla lepo na miru svojoj prijateljici na francuskom da kaže da je obožava. Ni taj francuski nije nešto romantičan jezik, kako joj on pade na pamet?

Elenor Loreni 7. marta:

Hik, draga. Ceo dan sam razmišljala o tebi i sledećem rođendanu kad ću biti sa tobom, a opet, večeras si zvučala toliko hladno i formalno. Želim da te obgrlim rukama, žudim da te osetim blizu. Tvoj prsten je tako prijatan, posmatram ga i mislim u sebi da me zaista voliš, inače ga ne bih nosila.

E ovde je Hik rođendan i kako to obično biva, prijateljica je tužna što ga nisu provele zajedno. Elenor se tu raznežila, gleda u prsten koji joj je ona poklonila (potpuno jedan legitiman gest) i tužna je što ju je Lorena ohladila danas preko telefona. Vi možda uvek želite svoju bff da obgrlite rukama, nego vam fale reči, pa samo lupite stiker.

Elenor Loreni 9. marta (preskočila je čak jedan ceo dan):

Moje sve slike su gotovo okačene, a imam te u mojoj dnevnoj sobi gde mogu da te gledam dokle god sam budna. Ne mogu da te ljubim, stoga ljubim tvoju sliku za dobro jutro i laku noć.

Mogla je da je poljubi u ruku ili čelo, ne znamo koji vid poštovanja je ovde iskazivan, ali reklo bi se da je u pitanju blaga naklonost… Veruje se da je ovo pismo povod za Hankino remek-delo „Ja te pjesmom zovem”.

Elenor, jadna žena pored šestoro dece i gomile poslova opet piše dragoj Loreni, odmah sledeći dan, 10. mart:

Uvek upamti jednu stvar: niko nije meni što si ti. Radije bih tebi pisala ovog minuta nego radila bilo šta drugo, iako volim mnogo drugih ljudi i iako bi neki od njih često uradili stvari bolje za mene nego što bi ti – ali,  ja nikad nisam uživala provodeći vreme sa nekim kao što uživam kad ga provodim sa tobom.

Upamtite jednu stvar – Hik nikako da se oglasi. Ona to radi namerno. Zbog ovoga prijateljstva pucaju.

Sad je išla neka pauza ili su spaljena pisma koja su prosleđena u međuvremenu, ali, 17. novembra prva dama piše sledeću stvar:

Postajem tako gladna u želji da te vidim.

Okej, ovo je možda malo dvosmisleno.

Malo je neugodno što moramo da vas obavestimo da opet Ruzveltova ima nešto da kaže, i to 27. novembra (ona nije čula za igranje igrica i udaranje čežnje):

Draga, dakle misliš da tračare o nama. Barem misle da itekako dobro podnosimo našu rastavljenost! Uvek sam toliko optimističnija od tebe. Verovatno zato što nimalo ne marim šta će ko reći.

You go Eleanor! Jednom buntovnica…

29. novembra izjavljuje svojoj dragoj:

Volela bih da si ovde za Dan zahvalnosti. Sigurno da bismo imale na čemu da budemo zahvalne, zar ne?

Ovde doslovno fali samo smajli koji namiguje da bude klasična nevaljala poruka koju dobijate na Whatsapp-u posle 12 noću.

Elenor vredno pravi beleške za sledeće pismo.

Lorena ju je udostojila pisma 5. decembra. Mora se priznati da se uočavaju njene spisateljske veštine. Pa kaže:

Samo još osam dana. Za dvadeset i četiri sata od sada, biće samo još sedam – samo jedna nedelja! Pokušavam ceo dan da prizovem tvoj lik – da se prisetim kako izgledaš. Čudnovato je kako i najdraža lica mogu da izblede s vremenom. Sasvim jasno pamtim tvoje oči u kojima se nazirao vrcavi osmeh i osećaj te nežne tačke severoistočno od ruba tvoje usne, prislonjenih na moje. Pitam se šta ćemo raditi kad se sretnemo, o čemu ćemo pričati. Ja sam više nego ponosna na nas, zar ti nisi?

Sad razumemo i zašto je prva dama bila zacopana. I vama su prošli žmarci na ovaj severoistok?

Usledilo je još pregršt pisama u kojima Elenor iskazuje svoju želju da budu bliže, da joj stavi ruke oko vrata, pismo u kom joj samo govori da je voli.

Međutim, Hik se smuva sa izvesnom Marion nekih desetak godina nakon najintenzivnijeg dopisivanja sa Frenklinovom dragom. Da li zbog toga ili ko zna čega, njihov odnos postaje hladniji, umereniji. Od one strasti, ostale su reči prijateljstva, brige i nesumnjivo – zrele ljubavi.

Lorena je poslala još jedno nežno pismo za Elenorin rođendan, ali ovaj put bez tog seksi prizvuka:

Zaista sam mislila ono što sam ti rekla u telegramu koji sam ti poslala danas. Ne poznajem nijednu ženu koja bi mogla da nauči toliko stvari posle svoje pedesete, a da ih pritom radi tako dobro kao ti, Ljubavi. Toliko si bolja nego što misliš, draga. Srećan rođendan, draga, i dalje si osoba koju volim više od bilo koga na svetu.

Malo srce da vam preskoči.

Preslatke su, zar ne?

Kraj drame

Poslednje pismo, ili ono za koje poslednje znamo je napisala, naravno, Elenor. Hik je patila od dijabetesa i živela od milostinje koju joj je pružala njena, zauvek voljena. Elenor je umrla pre nje, ali je Lorena rešila da se u privatnosti oprosti od njene drage. Da li je ovo tužna ljubavna priča ili najlepša stvar koja im se dogodila, možemo da nagađamo.

Pismo je jednostavno napisano, ali je emocija sveprisutna:

Hik, najdraža. Naravno da ćeš naposletku zaboraviti tužna vremena i da ćeš se se samo sećati lepih uspomena. Takav je život, kraj se zaboravlja.”

.

.

.

Ako vam je interesantna ova tema, knjiga koju ne smete zaobići je Empty without you, koju je priredila Suzan Kvin.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *