Čekajući prevodioca: The Language Instinct i Wasted

Knjige nepravedno neprevedene na srpski, deo prvi.

The Language Instinct, Steven Pinker

Preuzeto sa Waterstones

Preuzeto sa Waterstones

O čemu se radi?

Stiven Pinker je veoma uticajan baja u svetu eksperimentalne psihologije, kognitivne nauke i lingvistike. Njegova knjiga The Language Instinct, prvi put objavljena 1994. je pristupačan prikaz monumentalnih dostignuća lingvistike 20. veka, koji je i dan-danas toliko aktuelan da spada u štivo preporučeno studentima lingvistike na prvoj godini fakulteta. Čak i oni koje ova nauka ne zanima profesionalno, iz ove knjige mogu saznati mnogo fascinantnih činjenica o prirodi ljudskog jezika: kako nastaje i razvija se, kako ga deca usvajaju, kako opstaje i funkcioniše. Pinker je naročito neumoran kada je u pitanju razbijanje zabluda koje preovladavaju popularnom kulturom, počevši od one stare da Inuiti imaju preko dvadeset reči za sneg, pa od pretpostavke da pojedini stručnjaci imaju pravo da ocenjuju šta je u jeziku prirodno i logično, a šta ne. Idući stopama Noama Čomskog, Pinker se zalaže za ideju jezika kao univerzalne ljudske tvorevine u kojoj nema mesta elitizmu, a koja nam je svima podjednako urođena.

Zašto ova knjiga mora da se prevede?

Pitanje očuvanja jezika često je predmet rasprave u srpskoj javnosti, a u diskusiju se veoma često ulazi sa zastarelim i nepotkrepljenim stavovima. O ovome svedoči akcenat na očuvanje ćiriličnog pisma pre nego govornog jezika, i veća briga oko neologizama koji bi mogli da jezik obogate, nego oko uopšteno oskudnog fonda reči kojima mladi ljudi barataju. Prevod Pinkerove knjige mogao bi biti dobar put ka popularizaciji svežijih, ali i optimističnijih naučnih stavova koji bi doprineli boljem razumevanju, te efikasnijem radu na očuvanju i razvoju jezika.

Wasted: A Memoir of Anorexia and Bulimia, Marya Hornbacher

Šta je ovo, o čemu je, zašto valja?

„Japifikacija tela i duše“, američki san sa svojim idealima Snage, Bogatstva i Moći, svakoga od svojih poklonika ošteti na neki način. Neki od njih bivaju pretvoreni u brojeve psihijatrijskog sistema i defilovani kroz ordinacije i ludnice; sistem koji im je obećao uspeh u zamenu za posvećenost i rad ne pokriva njihove slomove kada ih posvećenost uništi. Wasted je njihovo remek-delo. Napisala ga je tada 23-ogodišnja Marja Hornbaher, preživevši srčane udare, neuspešne i beznadežne terapije, ludare i predskazanja skore smrti.

Ova knjiga je sklopljena od sećanja, bolničkih izveštaja i maničnih pisanija nastalih tokom preduge borbe sa anoreksijom i bulimijom. U njoj ima fenomenalne proze, odlične društvene kritike i uverljivog, brutalnog mraka – ali možda bitnije od toga, nema spasonosnog leka ni lekara; ovo nije memoar spasenog i do kraja izlečenog čoveka, već jednog koji se iskobeljao iz sigurne smrti i nastavio da drhti na ivici.

 

Wasted, Marya Hornbacher

Slika preuzeta sa Goodreads.com

Knjige sa ličnim osvrtom na depresiju i poremećaje ishrane po pravilu dopuštaju da se od bolesti pravi skandal ili glamurozna patnja. Melodrama je majka moderne ispovesti, sledeći pretpostavku da kupac knjige o tuđem životu ne traži balansiran uvid u problem već sapunasto trzanje emocija. Hornbaherova nije u potpunosti lišena tih slabosti, ali njen talenat uzdiže „Wasted“ daleko iznad teratološke bajalice srodnih izdanja. „Pogledajte nakaze“, viču naslovnice gorih knjiga; svesna da je schadenfreude gorivo izdavačke mašine, Hornbaher radije cepa po sterilizovanoj srednjoj klasi, odrastanju ludog deteta, umišljenoj sponi ludila i kreacije i jednom trulom snu.

Zašto ova knjiga treba da se prevede?

Potrebna je svima onima koji kupe ideale iz modernih hagiografija biznismena, političara i drugih Uspešnih. Potrebna je da nas upozori na to da uspeh nema jednostavnu recepturu koja svakom odgovara, ne postoji 3-u-1 samoostvarenje; Wasted je priča o samo jednom od mnogih načina na koji ta deluzija može da nas izneveri. A mesto u knjižarama svakako zaslužuje više od, na primer, narcisoidne i zabludele Prozak nacije Elizabet Vercel, kao i od Ludila same Marje Hornbaher – mnogo slabijih memoara, daleko manje značajnih, ali, valjda, pitkijih za čitaoca u lovu na površnu životnu dramu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *