Braća Karamazovi: kratak uvod

Braću Karamazove, kapitalno delo F. M. Dostojevskog, dočaravamo šarmantnim spletom ključnih pojmova i holivudskih glumaca i dodajemo na to !Kokoškinu toplu preporuku.

Dostoevskij_1863Kao što verovatno znate, bradonja zdesna se zove Fjodor Mihajlovič Dostojevski. S ozbirom na to da ga upoznajemo više od sto godina, možemo dozvoliti sebi da budemo familijarni: zovimo ga Feđa.

Feđa je u životu radio mnoge stvari, od raskalašnog kockanja i podrivanja ruske države do davanja milostinje prosjacima, no poznat je postao po tome što je pisao, takoreći, koješta: i novinske članke, i kratke priče, i novele, i romane. Umni ljudi vele da je napravio prekretnicu u evropskom romanu, te da je psihologiju začeo upravo on, a ne onaj drugi, bečki bradonja, koji je o Dostojevskom, uostalom, dosta i pisao.

Braća Karamazovi je poslednji Feđin roman, koji sasvim adekvatno kruniše njegovu uspešnu karijeru, pokrivajući sva pitanja kojima je Dostojevski pridavao značaj: krivicu i pravdu, poročnost, slabost i snagu, dobrotu i zlo, Rusiju i pravoslavlje. Sve ovo, dakako, nije ni moglo stati na manje od šestotinak strana; štaviše, Karamazovi su tek prvi deo sage o najmlađem bratu, Aljoši Karamazovu. Ako je verovati autorovom uvodu u roman (a ne treba mu verovati bezuslovno), Feđa je planirao da napiše i nastavak, no ga je u tome, nažalost, sprečila smrt.

Srećom, zamašan obim stranica u potpunosti je vredan čitanja. Volite teške psihološke zaplete i filozofiju? Karamazovi su prava stvar. Krimiće? Nema boljeg. Ljubavne peripetije? Naći će se. Ovo je roman koji će vas na više mesta zaprepastiti, na još više mesta navesti da jarosno opsujete nekog od likova, a glasno ridanje na kraju je zagarantovano svakome ko ima dušu.

Tajna uspeha Braće Karamazovih velikim delom leži u likovima, sa kojima je lako saživeti se jer se doimaju neverovatno stvarno – kao slojevite, neretko kontradiktorne, složene ličnosti. Kao što sam naslov sugeriše, najznačajniji među tim likovima su trojica braće Karamazova: Dmitri, Ivan i Aleksej.

Braća Karamazovi u umetničkoj interpretaciji spoonybards, preuzeto sa deviantart.

Braća Karamazovi u umetničkoj interpretaciji spoonybards, preuzeto sa deviantart.

Oni, međutim, nisu jedini članovi porodice bitni za ovu složenu i tužnu priču. Ključan za zaplet je i njihov otac, ljigavi probisvet Fjodor Pavlovič Karamazov. Dotični je, šuška se, nekada davno silovao bespomoćnu varošku jurodivu Lizavetu, koja je usled toga u dogledno vreme rodila sina i umrla na porođaju. Premda Fjodor Pavlović očinstvo poriče, Lizavetin sin, Pavel Fjodorovič Smerdjakov, ostao je u njegovom domaćinstvu kao sluga.

Među drugim značajnim likovima tu su i stari monah Zosima; Dmitrijeva verenica Katarina Ivanovna; Dmitrijeva ljubavnica Grušenjka; Lizaveta Hohlakova, zaljubljena u Aljošu; patetični kapetan Snjegirjov i njegov sinčić; verno zatupast sluga Grigorij. No, kako je ovo u biti svojoj priča o porodici, koncentrisaćemo se ovde na samu njenu srž. 

Fjodor Karamazov

!Kokoškin izbor za ulogu Fjodora Karamazova.

Džek Nikolson: !Kokoškin izbor za ulogu Fjodora Karamazova.

U filmu bi ga glumio: Džek Nikolson

Zadrigli, pivskostomačni, blago odvratni i raskalašni Nikolson. U što kasnijim godinama, to bolje.

Lik i delo

Ovog gospodina nećemo zvati Feđa. Ako baš ne moramo, nećemo ga zvati ni gospodinom, jer se kao takav nikada i ne ponaša. Fjodor Pavlovič Karamazov pripadnik je nižeg sloja ruske aristokratije, i uspešno je očuvao svoje bogatstvo uprkos oslobođenju kmetova, tako što je, narodski rečeno – pravovremeno muljario s kim je trebalo, i kako je trebalo. Između ostalog, oženio se dvema miraždžikama: jednom koja je brzo shvatila s kim ima posla i pobegla, skončavši nedugo potom negde u Sankt Petersburgu, i drugom, naivnom curicom čiji slabi živci nisu dugo podneli muževljev razvrat. Svoja tri sina u potpunosti je zanemario, prepustivši brigu o njima slugama ili rodbini njihovih majki. Kada se sva trojica već poodrasli vraćaju u grad da ga obiđu, naklonost pokazuje jedino prema Aljoši, dok je sa drugom dvojicom grub, a ponekad ih se i plaši. Sklon je konjaku i orgijama, i notorni je skot; kao i njegov najstariji sin Dmitri, žudi za zavodnicom Grušenjkom i nada se da će je bogatstvom privoleti da mu „dođe”. Kada ga neko najzad na smrt mlatne teškim predmetom u glavu, neće vam biti žao.

Ključni pojam: Karamazovština

Ako baš morate, zamišljajte karamazovska orgijanje kao deliće slika Martena van Hemskerka.

Ako baš morate, zamišljajte karamazovska orgijanje kao deliće slika Martena van Hemskerka.

U osnovnoj školi verovatno su vam dovoljno puta ponovili da je Karađorđe, po turski – „crni Đorđe”. Prefiks „kara” u prezimenu Karamazov je isti taj turcizam u značenju „crn”, a može aludirati i na rusku reč koja onznačava „kaznu”, i to najčešće u teološkom smislu kazne božije. Otac porodice Karamazov oličenje je ove, mogli bismo parafrazirati, „omazanosti crnom grešnošću”: gnusan pohotljivac koji ne preza ni pred kakvom niskošću, klovn koji kao da namerno igra ulogu podlaca i budale da bi napakostio drugima, pijanac, lažov i neznabožac.

Sasvim opravdano, njegova tri sina ne žele da mu budu nalik; pa ipak, Karamazovština im je u krvi. Njihovi nagoni, u većoj ili manjoj meri, teže ka njoj, i oni na različite načine pokušavaju da joj se suprotstave

Dmitri Karamazov

Hoakin Finiks: !Kokoškin izbor za ulogu Mitje

Hoakin Finiks: !Kokoškin izbor za ulogu Mitje

U filmu bi ga glumio: Hoakin Finiks (Joaquin Phoenix)

Opasan pogled i prigodan oblik vilice u potpunosti kvalifikuju Hoakina za ulogu strastvenog lošeg momka.

Lik i delo

Mitja Karamazov najstariji je sin Fjodora Pavloviča, i jedini koga je dobio sa svojom prvom ženom. Odgajili su ga ujaci i tetke sa majčine strane, dobacujući se njime kao vrućim krompirom. Uspeo je da završi vojnu školu, dobije čin, bude ražalovan, i stekne čin ponovo, usput pijući, kockajući se, stupajući u dvoboje. Ovakav način života, pogađate – košta. Međutim, Mitja se nada da će nakon punoletstva steći pravo da od oca preuzme novac koji mu je ostao od majke. Kao što se da pretpostaviti, Fjodor Pavlovič nije rad da se sa tim novcem rastaje – a nije do kraja jasno ni koliko, ni da li tog novca zapravo ima.

No, svađa sa ocem zbog nasledstva nije dovoljna: obojica su zaljubljeni u Grušenjku, varošku zavodnicu koja se koleba oko braka sa ijednim od njih. Fjodor Pavlovič je mator i neprijatan, ali bogat; Mitja je zgodan, mlad i strastven, ali bez prebijene pare, pa još i veren za gordu generalsku ćerku Katarinu Ivanovnu. Koga će Grušenjka odabrati?! Uzbuđenje narasta, i kulminira onda kada Mitja biva uhapšen i optužen za ubistvo sopstvenog oca.

Da li ga je stvarno ubio? Hoće li biti osuđen? Bradati Feđa nam ovo neće otkriti sve do samog kraja, a !Kokoški ne pada na pamet da svojoj publici jedan tako odličan krimić upropasti jednostavnim odgovorima.

Ključni pojam: dobrota

Mitjina ljubavnica Grušenjka, premda zavodnica, u susretu sa Aljošom odgovara na slično pitanje: da li je jedan čin dobrote dovoljan da iskupi život pun zla? Ilustracija Frica Ajhenberga preuzeta sa Considering Karamazov.

Mitjina ljubavnica, srcelomka Grušenjka, u susretu sa Aljošom odgovara na slično pitanje: da li je jedan čin dobrote dovoljan da iskupi život pun zla? Ilustracija Frica Ajhenberga preuzeta sa Considering Karamazov.

Kao što je već bilo rečeno, Dmitri Karamazov nije najprijatniji čovek koga ćete upoznati: nepromišljen je, raspikuća i kavgadžija, sklon snažnim emocijama koje se umeju završiti i nasiljem. Međutim, uprkos ponašanju obeleženom Karamazovštinom, Mitja ume da iznenadi dobrotom, a kroz čitavu radnju romana prati ga težnja ka poštenju i pravednosti. Muči ga snažna krivica jer je zarad Grušenjke napustio svoju verenicu, Katarinu Ivanovnu – a pritom joj je dužan i novac.

Kasnije, na suđenju za oceubistvo, saznajemo još jedan mio detalj: kada je tek pristigao u varoš da utera ocu dugove, Mitja je posetio starog lekara, da bi mu se zahvalio što mu je, kada je Mitja bio zapostavljeno i odrpano dete u dvorištu svog oca, iz milosti kupio funtu lešnika. Da li je takav duboko osećajan čovek koji se trudi da bude najbolji što može sposoban da, makar i u afektu, ubije oca? Da li je, čak i tada, suštinski loš čovek? Ovo su osnovna pitanja koja oličava Dmitri Karamazov.

Ivan Karamazov

Hari Lojd: !Kokoškin izbor za ulogu Ivana Karamazova

Hari Lojd: !Kokoškin izbor za ulogu Ivana Karamazova

U filmu bi ga glumio: Hari Lojd (Harry Lloyd) 

Jer, to je taj zamišljeni stradalnički pogled.

Lik i delo

Svi koji se ložite na inteligentne i produhovljene: budite pozorne! Ivan, srednje dete porodice Karamazov, inteligentan je, obrazovan, i ateista – a tačnije, pošto smatra da čak ni Svevišnji nema pravo da oprosti bezrazložno nasilje, naročito nad decom, odlučuje da dotičnom „vrati kartu”, okrene se od njega i krene svojim, sekularnim putem. Iako pretpostavlja da je bez morala koji nameće Bog „sve dopustivo”, on ipak duboko saoseća sa čovečanstvom, i muče ga pitanja odgovornosti, praštanja i patnje. Oca prezire; sa Dmitrijem nije u dobrim odnosima; tek sredinom romana zbližava se sa Aljošom.

Iako nije bio u gradu u času očevog ubistva, ono ga snažno potresa: razboljeva se, dobija groznicu, i počinje da halucinira – javlja mu se đavo, i sa njim nastavlja teološke razgovore. Ivanov nalet sumanutosti kulminira na bratovljevom suđenju, gde on potpuno gubi razum u sred svog svedočenja, te ga iz sudnice iznose.

Ključni pojam: Veliki Inkvizitor 

inquisitorAko ste Karamazove radili u srednjoj školi, dobre su šanse da vam je profesor o sceni sa Velikim Inkvizitorom govorio bar jedan ceo čas – i za to postoji dobar razlog. „Poemu” o Velikom Inkvizitoru svom mlađem bratu Ivan pripoveda kako bi mu prikazao svoje viđenje religije. U njoj Isus Hrist ponovo dolazi na zemlju na vrhuncu španske inkvizicije, ali umesto da ga katolička crkva dočeka radosno, ona ga hapsi i zatvara. Veliki Inkvizitor zatim objašnjava Hristu kako ovaj ne sme da se vrati na zemlju, da ne bi „pokvario” sve ono što je Crkva „popravila” otkako je on prvi put došao među ljude i doneo, po Inkvizitoru krajnje štetnu, ideju da je čovekova slobodna volja bitnija od sreće i spokoja.

Zbog već spomenute autonomije likova Feđinih romana, veliki broj mislilaca osetio se pozvanim da se sa posve fiktivnim Ivanom raspravlja oko ovih verovanja, pri čemu se mahom sa njim slažu – argument o Velikom Inkvizitoru toliko je uverljiv da su neki spekulisali da se sa njim slagao i Dostojevski. Međutim, tu na scenu stupa obećanje koje je autor dao o nastavku Braće Karamazovih: spekuliše se da bi Dostojevski, veliki vernik, u njemu detaljno opovrgao sve Ivanove argumente. Kako do nastavka nije došlo, ipak, za suprotnost Inkvizitorovom uverljivom mišljenju ostaju ne toliko upečatljivi, ali značajni prikazi pravoslavnih monaha sa kojima druguje Aljoša.

Aljoša Karamazov

Edi Redmejn za Aljošu Karamazova. Preuzeto sa zimbio.com.

Edi Redmejn: !Kokoškin izbor za ulogu Aljoše Karamazova. Preuzeto sa zimbio.com.

U filmu bi ga glumio: Edi Redmejn (Eddie Redmayne)

I pogled, i pegice, i altruistična blentavost koja pritom ne isključuje produhovljenost i pronicljivost.

Lik i delo

Osećajan i blag, najmlađi sin Aljoša, protagonista ove nevesele priče, najmanje je pogođen prokletstvom Karamazovštine koja tako uporno progoni njegovu braću. Dok je Mitjin bes eksplozivan, a Ivanov tinjajuć i pravednički, Aljoša to osećanje kao da ne poznaje uopšte: kada ga dečak na ulici gađa kamenom,  a potom još i napadne i jako ugrize za prst, Aljošina reakcija je samo: „Premda vas ja nikako ne poznajem, i prvi put vidim, ipak ne može biti da vam ništa nisam učinio – ne biste me tako mučili bez razloga. Dakle, šta sam vam učinio, i zbog čega sam kriv pred vama, recite mi.”

Dobar deo romana Aljoša provodi u manastiru, kraj svog učitelja Zosime – poštovanog i voljenog verskog starešine koji iskreno voli Hrista, bližnje svoje, i čajić sa medom. Ova vizija hrišćanstva nije mračna i usredsređena na krivicu i pokajanje, već se vodi praštanjem, prihvatanjem, i iskrenom željom da se običan narod približi Bogu; uz zdrav dodatak obožavanja zemlje i prirode, Zosimina verska praksa simpatično vuče i na staroslovensko paganstvo. Shodno ovakvom učenju, Aljoša Karamazov stremi da u svakom trenutku što bolje razume i prihvati svoje bližnje, i da na sitne i svakodnevne načine bude što je moguće bolji, Hristu podobniji čovek. Tako je Aljoša, na primer, jedini pored Zosime koji prepoznaje da je Fjodoru Karamazovu „srce bolje od pameti”, te da on nije „samo lakrdijaš”.

Iako predoseća katastrofu, Aljoša je nemoćan da je spreči; kada napokon dolazi do suđenja Dmitriju, on je jedan od retkih koji mu veruju na reč da je nevin.

Ključna reč: Isus Hrist

U liku Aljoše Karamazova sustiče se sve što je Dostojevski imao da kaže o ruskom pravoslavnom hrišćanstvu, o pitanju svetaštva, i o pitanju dobrote. Aljošina vera u Boga je iskrena, spontana, dolazi iz dubine njegovog bića i on daje sve od sebe da joj se posveti: odlazi u manastir sa namerom da se zamonaši, ali iz njega izlazi kada mu Zosima naloži da „ode u svet” i oženi se. Više i lakše nego iko drugi u romanu, Aljoša pronicljivo shvata skrivene motive drugih likova, i ma koliko ružni oni bili, ne osuđuje ih i prašta im – sve to spontano, od srca, sa dubokom verom u dobrotu koja će nadvladati.

Ako želite da vas naredna dva milenijuma zazivaju na skoro svaku svadbu, dodvorite se svatovima sitnim božanskim čudom.

Ako želite da vas naredna dva milenijuma zazivaju na skoro svaku svadbu, dodvorite se svatovima sitnim božanskim čudom. Preuzeto sa St.Mark’s Houston.

Nakon Zosimine smrti, nad njegovim se telom čita odlomak Novog Zaveta u kome je opisano Isusovo prvo čudo: pretvaranje vode u vino kako bi se napojili svatovi na jednom sirotinjskom venčanju. Aljoša sluša ovaj odlomak kao u transu; shvatajući da su prava čuda ona sitna, svakodnevna, a ne grandiozna opčinjavanja mase koje priziva Veliki Inkvizitor, Aljoša doživa duhovno prosvetljenje, pada na kolena i ljubi zemlju, prihvatajući ponovo veru u život koju vezuje za hrišćanstvo.

Upravo njemu, a tačnije – nasuprot njemu – Ivan izgovara svoju Poemu o Velikom Inkvizitoru. Aljošina konačna reakcija na to u skladu je sa njegovim stremljenjem ka Hristu: isto kao što Isus u poemi ljubi Inkvizitora u usta pre nego što ga ovaj pusti da izađe iz tamnice, tako i Aljoša ljubi brata pre nego što se rastanu. Njegova vera, iako nailazi na brojne prepreke, ostaje nepokolebiva, i on nastavlja da stremi životu koji najviše što je moguće odražava život Hristov.

Smerdjakov

Piter Dinklidž: !Kokoškin predlog za ulogu Smerdjakova

Piter Dinklidž: !Kokoškin predlog za ulogu Smerdjakova

U filmu bi ga glumio Piter Dinklidž (Peter Dinklage)

Naravno,  za postizanje određenih ključnih momenata u zapletu Piteru bi bile potrebne ili štule, ili dobra kompjuterska grafika, ali činjenica je da ranjene i inteligentne otpadnike od društva niko ne glumi toliko dobro.

Lik i delo 

Smerdjakov je, sećate se – sin iz prikrajka Fjodora Pavloviča sa varoškom ludom koju je ovaj silovao. Odgajan je u kući sluge Grigorija, prema kome, doduše, nikad nije osetio ni trunku zahvalnosti – uopšte, Smerdjakov je krajnje nezadovoljan svojim položajem, i ne libi se da to pokaže.

Pokušavajući da nekako izbegne svoj podređeni položaj sluge, Smerdjakov stremi filozofiji, francuskom i serenadisanju komšijskim siroticama; međutim, kako ne poseduje ni intelektualnu, ni duhovnu širinu jednog Ivana Karamazova, u njemu sve velike slobodarske, socijalističke i racionalističke ideje poprimaju izvitoperen i okrutan oblik. Ivanovu maksimu „sve je dopustivo” Smerdjakov shvata i odveć doslovno, a prema religiji je ciničan na način koji ne podrazumeva Ivanovo duboko sapatništvo sa čovečanstvom.

Pozitivna osobina: svi drugi likovi se slažu da odlično kuva.

Ključni termin: krivica

Smerdjakov o ubistvu Fjodora Pavloviča zna nešto što ne zna niko drugi; on ovo neće otkriti nikome sve do dana pre suđenja, kada će se napokon poveriti Ivanu Karamazovu. I, iste večeri, izvršiće samoubistvo, te Ivan neće moći da to što mu je Smerdjakov rekao bilo kako dokaže na sudu.

Poslednji susret Ivana i Smerdjakova. Preuzeto sa Considering Karamazovs.

Poslednji susret Ivana i Smerdjakova. Preuzeto sa Considering Karamazovs.

Kroz razgovor sa Smerdjakovim u noći pre suđenja Dmitriju, Ivan shvata da su njih dvojica zasigurno znali da će se ubistvo odigrati, i da su se tom mišlju poigravali u svom poslednjem razgovoru pre nego što je Ivan otputovao za Moskvu dan pre očeve smrti. Da li je time što je smrt očekivao, pa i naglas priželjkivao, Ivan postao saučesnik? Koliki je udeo njegove krivice? Na ova pitanja odgovor se dobija tek kada se suoči sa Smerdjakovim, svojim iskrivljenim odrazom u ogledalu.

Ishod sukoba je neizbežan isto koliko i uznemirujuć: Smerdjakov oduzima sebi život, a Ivanove halucinacije najzad poprimaju svoj najjasniji oblik i guraju ga, premda privremeno, daleko preko ivice razuma.

Odnosi i preplitanja

Naravno, iako su likovi Braće Karamazova intrigantni i sami po sebi, prava žurka nastaje tek onda kada se oni u zapletu susteknu i međusobno i sa jednako živopisnim sporednim likovima, upuste u radnje i razgovore, te počnu da utiču jedni na druge. Kao što dolikuje dobrom krimiću, dobrom psihološkom romanu, i dobroj filozofiji, ishodi su sve samo ne predvidivi.

Stoga, bilo da ste ovaj deo lektire vešto zaobišli, ili ste radi doživljavati već pročitano na svež način – !Kokoška Karamazove najtoplije preporučuje.

8 komentara

  • saša says:

    odličan tekst milice 🙂

  • Ivan says:

    Priznajem sramotu : nisam jos procitao Karamazove, u planu su odavno i doci ce na red uskoro.
    Pitanje, smem li da citam tekst, ili je trebalo na pocetku da pise “spoiler”(kvarisa)? 😀

    • Milica Naumoska says:

      Nije kvariša, ja bih rekla, trudili smo se! 😀 Podelite utiske i glumačku podelu kad završite!

  • Tamara says:

    Tekst je dobar, ali ima par gresaka koje ce delovati male ali su za analizu dela jako bitne. Kao na primer deo kada ste napisali da Isus ljubi u celo inkvizitora i isto tako Aljosa Ivana. Oni ljube u usta. Jako bitno za analizu.

    • Milica Naumoska says:

      U pravu ste, hvala što ste ukazali na omašku – istina je i da je jako bitna. Sada je ispravljeno. 🙂

  • Visnja Stojkovic says:

    Iako ste procitali Karamazove kao skolsku lektiru,predlazem da to uradite ponovo,kada imate malo vise vremena i malo više godina.Delo tada ostavlja mnogo snazniji utisak na citaoca.Izbor glumaca je odlican.Ko bi bio starac Zosima?

  • Tamo Neka says:

    Da bih svog dečka naterala, ovaj podstakla da više čita, našli smo kompromisno rešenje – audio knjige. Tako da sada slušamo Braću Karamazove. Sama sam ih čitala više puta i svaki put otkrijem nešto novo, neki novi sloj, a isto je i sa drugim knjigama kojima se vraćam.
    Nažalost spiker ima lošu dikciju, a šta da mu radimo – pohvala za trud.

    Što se izbora glumaca tiče, treba imati u vidu da Dmitrij ima 28 godina, Ivan 24, a Aljoša 20. Hoakin Finiks sada već ima 40, ali kapiram da se film i onako neće snimiti, a i bolje je da Holivud tu ne upliće prste. Nikolson je super izbor, a isto i glumac koji bi igrao Aljošu.
    Pohvale za tekst!

  • Ana says:

    Oduševljena sam prikazom knjige. Naročito mi se dopada Džek nikolson kao otac. Kako ste se samo setili. Odlično!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *