Besonova Lusi ili kako snimiti loš film

Lusi je lepa, zgodna, plava i najpametnija žena na svetu; šteta što film o njoj nije ništa od toga.

Ako ste se, kad ste čuli da Beson snima novi film, kladili sa prekomerno optimističnim prijateljima da će izazivati manično grebanje butina i potrebu da gađate ekran užeglim kokicama – pobedili ste! Lusi je jedno od najmučnijih filmskih iskustava koji sebi možete priuštiti, čak i ako volite akcione filmove.

Ignorisaćemo pogrešnu premisu filma da ljudi koriste samo 10% kapaciteta svog mozga, jer je to ipak film i gledali smo i Avatare, pa što ne i ultrapametnu Skarlet Johanson kako skače na plafone i zaustavlja vreme. Osvrnućemo se, radije, na sve ostale falinke Lusi. Počnimo od samog zapleta – Skarlet je obična devojka koja se zadesila sa tipom koji se bavi sumnjivim poslovima. Tip biva ubijen, a ona završava u sobi sa gomilom zajebanih Korejaca koji, kao i svi drugi zajebani Azijati, baš vole da im krv pljuska po licu i belim odelima. Za ulogu baje Korejca izabran je Min Sik Čoi, koji vam je verovatno poznat iz Old Boy-a i čiji je talenat u ovom filmu tužno protraćen, jer on nije ništa više no stereotipni vođa bande.

Kada krv, čija je jedina funkcija da nas zabrine za budućnost naše lepe heroine, napokon prestane da šiklja iz tela nekog nesrećnika, vidimo Lusi kako se budi u hotelskoj sobi i ubrzo saznajemo da joj je u stomak stavljena vrećica puna droge, koju ona treba da prenese. Sve to joj objašnjava ljigavi britanski lekar, čija je jedina funkcija da bude ljigav i da publici objasni šta se upravo desilo, jer Korejcto nisu u stanju pošto ne govore engleski. Vreme je da primetimo da živopisni likovi nisu Besonova najjača strana.

Ovo će vam se desiti ako upotrebiti malo više od 10% svog mozga. Šta? Hoćete da kažete da vi to već činite i nikad niste bili prilepljeni za plafon? Čudno!

Koristite više od 10% kapaciteta svog mozga (kao i svi) i nikad niste bili prilepljeni za plafon? Baš čudno!| Preuzeto sa refrigeratorbox.org

Lusi je potom preseljena iz ugodnog hotela u ćeliju osvetljenu neonkama i kreću da joj se dešavaju čudne stvari, poput iznenadnog drhturanja i lepljenja za plafon, koje su posledica droge koja očigledno utiče na to da ona počinje da koristi sve veći kapacitet svog mozga; i to je otprilike to što se tiče radnje filma. Ostatak radnje pratimo heroinu kako traži osvetu i za to, prikladno, bira uske crne haljine i visoke štikle, jer svi znamo da je u njima najudobnije leteti prekookeanskim letom i trčati kroz Pariz.

A za Morgana ništa osim male crne haljine! | Preuzeto sa uproxx.com

A za Morgana ništa osim male crne haljine! | Preuzeto sa uproxx.com

Negde usput ona je uspela da pročita hiljade i hiljade stranica radova eminentnog stručnjaka za moždani kapacitet čiji lik, naravno, tumači Morgan Frimen. Dešava se da filmovi budu dobri samo zato što Frimen glumi u njima, ali Besonu ni to nije pomoglo, jer mu je dao najbeskorisniju ulogu na svetu. On je sve vreme zapanjen ženom koja će uskoro dostići 100% i pred kraj filma nam povremeno objašnjava sasvim očigledne stvari, ali eto, mora i to neko da uradi sad kad ljigavi Britanac više nije u igri.

Loša radnja, užasno traćenje talenata dobrih glumaca i zaplet pun rupa i nepotrebnosti čine ovaj film potpunim gubljenjem vremena (a podsetićemo vas i da ona tugaljiva premisa na kojoj je film zasnovan nije uzeta u obzir), a jedina dobra strana mu je to što ne traje beskonačno dugo (iako se ponekad tako čini), pa se makar možete tešiti time da je moglo biti mnogo gore (khm – Nimfomanka), a i Skarlet je zapravo prilično dobra. Film je toliko razočaravajuć da vam se može desiti da izađete sa utiskom da je Lik Beson u stvari prilično loš režiser kome se samo posrećilo nekoliko puta, a teško da je to hteo da postigne. Dakle, vidite li Lusi na programu, poštedite svoje butine grebanja, a sebe razočaranja i produžite dalje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *