Alis Lidel ili Alisa u Zemlji Čuda

Alis Lidel zamolila je Kerola da joj ispriča priču i tako inspirisala Kerolovu Alisu u Zemlji Čuda u čijoj je ulozi bila sve do smrti.

Luis Kerol nikada nije krio da je voleo devojčice, ili kako bi on rekao: „Deca su mi veoma draga (osim dečaka).“ Alis Lidel  je stoga bila samo jedna od brojnih devojčica koje je fotografisao, ćerka njegovih prijatelja sa kojom je voleo da provodi vreme. Ipak, Lidel je bila ta koja je podstakla Kerola da napiše svoja najpoznatija dela, Alisu u Zemlji Čuda i Alisu s one strane ogledala i to samo zamolivši ga da njenim sestrama i njoj ispriča priču.

Čamac pod sunčanim nebom

Mala Alis Lidel upoznala je Kerola kada je imala samo četiri godine i kada se sa porodicom preselila u Oksford gde je njen otac dobio posao kao dekan Christ Church koledža. Kerol je spazio porodicu dok je fotografisao katedralu i ubrzo se sprijateljio sa njima. 

Alis Lidel (desno) sa sestrama; fotografija Luisa Kerola

Alis Lidel (desno) sa sestrama; fotografija Luisa Kerola

Vremenom, prijateljstvo je postajalo sve prisnije i Kerol je često posećivao porodicu i igrao se sa devojčicama – Alis i dve sestre sa kojima je bila najprisnija, Lorin i Edit. Devojčice su se sa Kerolom igrale, slušale njegove priče i često su mu pozirale pred objektivom. Tek sa svojih deset godina, Lidel je tražila Kerolu da im ispriča priču koja će postati njegovo najpoznatije delo, i to tokom jedne vožnje čamcom.

4. jula 1862. na putu od Foli Bridža do Godstoua, Alis je pitala Kerola da zabavi nju i njene sestre pričom; to nije bio neuobičajen zahtev, ali je ona ovog puta, nakon što je Kerol ispričao priču o devojčici Alis koja upada u zečiju rupu, zamolila Kerola da tu priču za nju i zapiše. Tako je nastao prvi rukopis onoga što će kasnije postati Alisa u Zemlji Čuda, a što je Kerol prvo nazvao Alisine avanture pod zemljom.

Alis u Zemlji Čuda

Iako nikada nije potvrđeno da je upravo Alis Lidel ona Alisa o čijim avanturama smo čitali u Kerolovim knjigama, u oba romana ona je na neki način pomenuta.

Alis, fotografija Luisa Kerola iz 1858.

Alis, fotografija Luisa Kerola iz 1858.

Njen rođendan bio je 4. maja, a na taj datum Kerol aludira dva puta u svojim pričama, to se jasno vidi na čajanci kod Ludog Šeširdžije kada on pita Alisu koji je datum, a ona posle malo razmišljanja kaže da je 4. nakon što je već ustanovljeno da se sve događa u maju. Dakle, 4. maj, rođendan!

Druga prilika gde mnogi nalaze sličnost sa Alis Lidel je kada miš priča priču od tri devojčice, Elsi, Lejsi i Tili. Ta tri imena vrlo lako mogu biti povezana sa imenima tri devojčice porodice Lidel koje su provodile najviše vremena sa Kerolom i koje su bili najbliskije. Inicijali Lorine Šarlot (Lorina Charlotte) čitaju se na engleskom kao Elsi, Lejsi je anagram Alisinog (Alice – Lacie) imena, a Tili je bio nadimak koje su sestre nadenule najmlađoj Edit.

Sa njima je na čamcu bio Kenon Dakvort (Canon Duckworth), i svi oni, skriveno su pomenuti pri kraju drugog poglavlja, gde Alisu prate Patak  (aluzija na Duckworth), Dodo (Kerolovo pravo ime bilo je Dodžson, a on je ponekad mucao), Lori (na engleskom se reč lory koristi za vrstu papagaja, a ta reč svakako podseća na ime Alisine sestru Lorine) i Orlić koji bi trebalo da predstavlja Edit. Naravno, Alisa ostaje Alis Lidel.

I za kraj, epilog Alise s one strane ogledala je u stvari akrostih u kome svaki stih počinje jednim slovom punog imena Alis Lidel – Alice Pleasance Liddell, a govori o jednom sunčanom julskom danu, provedenom u čamcu, baš kao onom koji je Kerol proveo sa devojčicama 4. jula.

A boat beneath a sunny sky,
Lingering onward dreamily
In an evening of July–

Children three that nestle near,
Eager eye and willing ear,
Pleased a simple tale to hear–

Long has paled that sunny sky:
Echoes fade and memories die.
Autumn frosts have slain July.

Still she haunts me, phantomwise,
Alice moving under skies
Never seen by waking eyes.

Children yet, the tale to hear,
Eager eye and willing ear,
Lovingly shall nestle near.

In a Wonderland they lie,
Dreaming as the days go by,
Dreaming as the summers die:

Ever drifting down the stream–
Lingering in the golden gleam–
Life, what is it but a dream?

Iscepane strane iz dnevnika

Sva Kerolova prijateljstva sa devojčicama izazivaju i danas mnogo kontroverze, a ovo sa Alis Lidel posebno, verovatno zato što se i okončalo na vrlo misteriozan način: sva pisma upućena mladoj Alis su nestala, a stranice iz Kerolovog dnevnika koje su se ticale prestanka druženja sa porodicom Lidel bile su iscepane nakon njegove smrti.

Stranice koje su iscepane tiču se perioda od 27. do 29. juna, godinu dana pošto je čuvena priča ispričana i Kerolova knjiga tada već čeka štampu. U poslednjem unosu, pre iscepanih stranica, Kerol piše kako je pozvao gospođu Lidel i zatražio da dovede devojčice kako bi ih fotografisao, i čak i ta rečenica ostaje nezavršena. Posle toga Kerol sve ređe pominje porodicu Lidel i malu Alis, pa čak na jednom mestu kaže i da se klonio porodice. 

Stranica iz Kerolovog dnevnika gde opisuje julski dan kada je  nastala; preuzeto sa: pressandpolicy.bl.uk/t

Stranica iz Kerolovog dnevnika gde opisuje julski dan kada je nastala; preuzeto sa: pressandpolicy.bl.uk

Otkad se zna za ove iscepane stranice i Kerolovo prijateljstvo sa Alis Lidel, ne prestaju priče o tome kako je pisac perverznjak i pedofil. Osim toga, česta su i učitavanja silovanja u priče o Alisi i Zemlji Čuda. Dok jedni osuđuju, drugi brane Kerola, uvereni da su sve to gluposti i da je on potpuno nevin. Iz svih njegovih pisama upućenih devojčicama da se naslutiti da je istina negde između. U njima se vidi da njegova osećanja prema devojčicama koje je fotografisao nisu bila samo platonska: ljubio je pramen kose jedne od svojih modela, priželjkujući da ljubi nju, a umetnici koja je crtala nimfe napisao je da ne voli da vidi dečake na takvim slikama, jer se čini da im uvek nedostaje odeća, dok on „zaista ne vidi zašto bi ljupki oblik devojčice ikada trebalo pokriti“.  Ipak, u svim  zapisima osećaju se i patnja i mučna samokontrola. Navodi da bavljenje matematikom može da odagna nečiste misli koje ga muče samim svojim prisustvom, a umesto da ispolji svoja neprimerena osećanja ide na krstarenja čamcem, izmišlja nove priče i zalazi sve dublje u Zemlju Čuda.

A šta se desilo na onim iscepanim stranicama, zapitaće se svako ko je iole sumnjičav prema Kerolovoj neuzvraćenoj ljubavi. Odgovor nudi papirić na kome je u jednoj rečenici opisano šta se događalo na te dve stranice. Rečenica je ispisana rukom Kerolove nećake, Vajolet: ona navodi da je gospođa Lidel optužila Kerola za korišćenje dece radi udvaranja njihovoj guvernanti, kao  i da ga je opomenula jer kruže glasine o njemu i najstarijoj sestri Lorini.  Prepostavlja se da je nakon toga odlučeno da se on drži dalje od njih kako bi glasine prestale.

Alis posle Alise

Nakon prekida prijateljstva, Kerol i Alis ostali su u kontaktu, ali su se retko viđali. On joj je često slao svoje knjige sa prisnim posvetama u kojima žali za prošlim vremenima. Jednom prilikom, napisao joj je da je u međuvremenu imao još mnogo prijateljstava sa devojčicama, ali da je to bila potpuno drugačija stvar.

Alis Lidel, fotografija Džulije Margaret Kameron iz 1872.

Alis Lidel, fotografija Džulije Margaret Kameron iz 1872.

Alis je sa 20 godina upoznala sina kraljice Viktorije, princa Leopolda, i kolale su glasine o njihovoj vezi. Međutim, ona je bila samo obična devojka, pa brak sa princem nije bio prikladan. Ubrzo potom, udala se za Redžinalda Hargrejvsa kome je rodila trojicu sinova. Kerol nije bio na njihovom venčanju, ali im je, zajedno sa prijateljem, poslao poklon. Njihovom prvom sinu kum je bio Princ Leopold, po kome je dečak i dobio ime, a Lepoldova ćerka zvala se Alis.

Prvi rukopis Alise u Zemlji čuda bio je u vlasništvu Alis Lidel sve dok ga nije prodala na aukciji, za neočekivano mnogo novca za to vreme.  Sa osamdeset godina objavila je svoje memoare, a 1932. godina otišla u Njujork povodom 100 godina od rođenja Luisa Kerola, i dobila počasni doktorat iz književnosti. Tada je već bila umorna od uloge Alise u Zemlji Čuda i to je bio poslednji put da se u njoj našla.

Umrla je 15. novembra 1934. godine.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *