Preslušavanje: januar 2016.

2016. godina je burno počela! Predstavljamo vam gomilu novih albuma!

Dobro došli u Preslušavanje, gde vam predstavljamo najnovije muzičke albume koje smatramo relevantnim.

Početak je nove godine! U skladu sa tim, nameravamo da unesemo sitne izmene u  format i dizajn ove rubrike, u šta ćete se uveriti tokom narednih meseci.

ALBUM MESECA

David Bowie

david bowie - blackstar

Nećemo ponovo pisati naširoko o ovome, budući da je Blackstar bio tema jednog od tekstova u našem Dejvid Bouvi specijalu. Možete ga pročitati ovde.

The Anchoress
Confessions of a Romance Novelist

The_Anchoress_-_Confessions_Of_A_Romance_Novelist

Premda je do sad izdala nekoliko albuma pod svojim pravim imenom, ovo je prvo izdanje Ketrin En Dejvis pod pseudonimom The Anchoress. U pitanju je svojevrsna melodramatična oda književnosti i izgubljenoj ljubavi, iz pera samozvane „drugorazredne spisateljice“. Brojni uticaji su primetni već na prvoj pesmi, „Long Year“, gotskoj žalopojci koja zvuči kao mešavina Nika Kejva i Tori Amos; „osvetnički pop“ numere „What Goes Around“ sadrži upravo onaj tip vrcavog (teksto)pisanja kog nema dovoljno na svetu. Gitare se retko pomaljaju, kao recimo na „You and Only You“, a „P.S. Fuck You“ pokazuje ogoljeno slomljeno srce bez plitkoumne poetike, koje ima previše u popu. Još jedna od pesama koje se ističu je svakako „Popular“, muzički nalik na Lili Alen iz najranijih dana, ali tekstualno zrelije.

Ovo je muzika za knjiške moljce i sve one koji su sedeli u poslednjoj klupi.

Daughter
Not to Disappear

daughter-not-to-disappear

Tuga i čemer skoro nikad ne zvuče toliko dobro kao kad o njima peva londonska kantautorka Elena Tonra. Uz pomoć drugog gitariste, Švajcarca Igora Hefelija i bubnjara, Francuza Remija Agvajlele, ona stvara jedan muzički pejzaž, šaren ali sterilan, primamljiv ali užasavajuć. Not to Disappear razrađuje teme koje su bile zastupljene na prvencu If You Leave iz 2013, ali je kao celina daleko moćniji i sigurniji. Zamerke upućene Tonrinom glasu, nežnom poput uspavanke, bile su na račun toga da je previše tužan; međutim, njena patnja predstavlja emotivni egzorcizam u kom svi možemo pronaći delić sebe, a jedino olakšanje koje ona doživljava jeste kroz otuđenje.

Skunk Anansie
Anarchytecture

Skunk-Anansie-Anarchytecture

Anarchytecture je treće izdanje Skunk Anansie od njihovog povratka na scenu 2009, a ukupno šesto. Iako je (neznatno) bolje od Black Traffic iz 2012, ima mnogo nedostataka. „Love Someone Else“ je potpuno pogrešan izbor za prvi singl – pesma je generična i dosadna, što se može reći za dobar deo albuma; nedostaje prava dinamika i raznolikost. „Suckers“ ima zarazan rif koji je ostao nerazrađen, te je potencijalno vrlo dobra pesma svedena na instrumental od minut i po, dok „In the Back Room“ zvuči kao bezobrazna, ali bleda kopija „Heavy Cross“ benda Gossip. Pevačica Skin je i dalje u formi, a pesma „Death to Lovers“ može naći mesto pored starijih balada poput „Squander“, ali to nije dovoljno.

Tindersticks
The Waiting Room

tindersticks - in the waiting room

Deseti album Tinderstiksa dolazi sa multimedijalnom DVD komponentom – za svaku od 11 pesama su unajmili različitog reditelja da napravi spot u vidu kratkog filma. Ambiciozno, ali ne naročito začuđujuće, uzevši u obzir koliko je bend snimao filmsku muziku. Njihov uobičajeni, atmosferični, salonski, skoro-pa-soul indi, obogaćen je slobodnim, mada svedenim, džezom. Sumorna romantika karakteristična za kamerne pop sastave postaje još mračnija na „We Are Dreamers!“, zahvaljujući gostujućem vokalu Dženi Bet iz Savages; „Help Yourself“ je najbolja demonstracija sofisticiranog zvuka kom Tinderstiksi teže još od sredine devedesetih.

Sia
This Is Acting

Sia - This Is Acting

Sia Furler, australijska Marina Tucaković, autor brojnih hitova aktuelnih pop zvezda, u slobodno vreme i sama snima muziku. To je svet primetio tek 2014. kada se „probila“ drsko iskrenim albumom 1000 Forms of Fear i hitom „Chandelier“. This Is Acting je, međutim, sve samo ne ličan: Sia je sačuvala pregršt pesama koje su drugi izvođači odbili i odlučila da je grehota da propadnu. Njeno poznavanje njihovih stilova omogućava joj da lako „odglumi“ sve pevačice kojima su tekstovi bili namenjeni, ali i doda malo svog šmeka; tako na primer plemenski ritmovi i promenjena boja glasa na „Move Your Body“ ukazuju na Šakiru, uz „Footprints“ nije teško zamisliti Bijonse dok joj vetar mrsi uvojke; Adel se grdno prevarila što nije ubacila „Alive“ na 25; „Unstoppable“ i „Cheap Thrills“ su kao krojene za Rijanu (bar onu Rijanu na koju smo navikli – vidi kasnije). Međutim, pored svih pohvala osećaju za mejnstrim pop, on je ipak samo praćenje proverenog recepta i formule.

Suede
Night Thoughts

suede - night thoughts

Strepnja i čežnja su glavne teme ovog konceptualnog albuma koji započinje samoubistvom i odvija se dok (budućem) davljeniku život proleće ispred očiju. Night Thoughts je istovremeno i saundtrek za istoimeni film Rodžera Sardženta. Ploča je definitivno odvažnija i bolja od povratničke Bloodsports i majstorski producirana (na stranu povremeni auto-tune na vokalu Breta Andersona, koji ne može baš da izvlači visoke note kao nekad), dok je gitarista Ričard Ouks sasvim usavršio imitaciju grandioznog stila originalnog člana Bernarda Batlera, zaslužnog za neke od najpamtljivijih melodija benda. „No Tomorrow“ i „Like Kids“ zvuče kao hitovi od pre 20 godina (u pozitivnom smislu), „What I’m Trying to Tell You“ malo podseća na Blur, singl „Outsiders“ pokazuje pravac u kom se Suede razvijaju, a „I Can’t Give Her What She Wants“, iako malo predugačka, lepa je barokna balada.

Chairlift
Moth

chairlift - moth

Chairlift nikako nisu uspevali da uhvate zamah, iako znalački pogađaju ono mesto između jednostavnosti savremenog popa i blage umetničke čudnosti koje je ključno za uspeh u žanru. A i pojavili su se pre sličnih ’80s pop revival bendova poput HAIM i CHVRCHES. Malo „ušminkaniji“ pristup za koji su se odlučili na svom trećem albumu im možda pomogne: produkcija Patrika Vimberlija je čvršća, a Kerolajn Polaček se ne libi da peva sigurnim, čistim falsetom. Naslovna „Moth to the Flame“ je vrlo zarazna i potencijalni je hit, „Ch-Ching“ je kao pitomiji „Lean OnMajor Lazera, a Grimes bi mogla da pokupi par fora od „Romeo“.

Bloc Party
Hymns

Bloc-Party-Hymns

Ako tražite onaj stari Bloc Party, ovde ih nećete naći. Četiri godine nakon očajnog albuma Four, bend se vraća u promenjenoj postavi (prisutna je nova ritam sekcija) i donosi jednu vrlo mirnu, uzdržanu, sporu ploču. Obojena religioznim tonovima usled prosvetljenja frontmena Kelea Okerekea, ona uglavnom govori o raskidima (emotivnim, ali i muzičkim), i o zbunjenosti i nesigurnosti koje ih slede. Najavni singl „The Good News“ nije adekvatan predstavnik ostatka albuma; trip-hop bitovi, rezonantne bas linije i svedeni elektronski ukrasi koje od pojavljivanja the xx na ovamo svi trpaju, glavne su instrumentalne odlike, dok Okerekeov vokal varira od ležernog soula („So Real“), mešavine recitovanja i pevanja („Into the Earth“) do zadržavanja u gornjem registru („Fortress“). Sve u svemu, ovo je jedan novi Bloc Party, koji nije nužno loš, ali je beskonačno udaljen od onog benda koji je 2004. snimio legendarni Silent Alarm.

Rihanna
ANTI

Rihanna-ANTI

Zanemarimo peripetije oko snimanja i objavljivanja ovog albuma koji, kao što mu i ime kaže, nije tipičan za Rijanu. Za početak, nijedan od prošlogodišnjih singlova nije zastupljen, a većina fanova je rezignirana novim zvukom. Već na prvo slušanje jasno je da se pesme razlikuju od svega na šta smo navikli – prvu polovinu albuma čine lagane, lo-fi R’n’B stvari u kojima je Rijana manje hit-mašina a više Drejkov partner u celodnevnom duvanju; izuzimajući prvi singl „Work“, ostale pesme bi mogle da prođu kao pozadinska muzika za bleju. Druga polovina donosi, osim još minimalnijih aranžmana, još nekoliko iznenađenja: obradu „Brand New Person, Same Old Mistakes“ benda Tame Impala, preimenovanu u „Same Ol’ Mistakes“, prilično vernu originalu; dve odlične pesme – „Never Ending“, nalik na staru Dido (da li se sećate nje?!) i „Love on the Brain“, možda najlepša, soul balada negde između promuklosti Duffy i kristalno jasnih bravura Erike Badu. Neverovatno. Neke pesme, kao što su recimo „James Joint“ i „Higher“ takođe istražuju nove zvučne prostore za Rijanu, ali su prekratke i zvuče nedovršeno.

ANTI može da deluje kao usiljeni pokušaj da se Rijana udalji od sveta pop muzike masovne proizvodnje i potrošnje kako bi se umilila alternativnoj publici i opštoj kritici, ali je podjednako moguće da je jednostavno dostigla nivo kada je boli uvo za to šta se od nje „očekuje“ i da sada želi da stvari radi na svoj način. Vreme će pokazati da li je RiRi ponovo izmislila samu sebe i odredila drugačiji razvojni put ili će li se čim pre vratiti u bezbednu zonu. Ono što je sigurno jeste da je ANTI hrabar potez.

avantasiaghostlightsdAvantasiaGhostlights

All-star projekat Tobijasa Sameta (frontmena benda Edguy) iznedrio je još jedan epski album prepun gostujućih muzičara; prisutni su, između ostalih, članovi Queensrÿche, Twisted Sister, Warrant, Helloween, At Vance, Within Temptation i Nightwish. Power metal je žanr u kom nije teško naložiti se previše i postati parodija samog sebe. Avantasia već 15 godina korača tom tankom crtom i ne upada u klišee, ali i ne donosi ništa naročito novo. Doduše, impresivna postavka.

jesu-sun-kil-moonJesu/Sun Kil MoonJesu/Sun Kil Moon

Četrdesetosmogodišnji folk-amerikana muzičar i dežurni hejter Mark Kozelek sarađuje sa Džastinom Brodrikom (osnivačem industrial metal benda Godflesh) aka Jesu-om; rezultat je iznenađujuće uravnotežen i potmule gitare se uklapaju sa stihovima toka misli.

rhapdosyoffirelegendRhapsody of Fire Into the Legend

Nakon „prijateljskog razlaza“ sa gitaristom, italijanska symphonic/power metal grupa podelila se na bendove Rhapsody of Fire i Luca Turilli’s Rhapsody, što apsolutno nikoga nije nikad zbunilo pošto uopšte ne zvuče isto. Zmajevi posvuda.

black sabbath - the endBlack SabbathThe End EP

Kao dodatak i odlaganje „konačnog kraja“, Sabati su izbacili EP sa nekoliko neobjavljenih pesama preostalih sa snimanja poslednjeg albuma i nekoliko živih snimaka sa oproštajne turneje. Ništa posebno.

.

Majical clouds - Wait and seeMajical CloudzWait & See EP

Set od pet pesama snimljenih za prošlogodišnji album Are You Alone?, koje nisu upale u konačan izbor. Nisu ni morale da upadnu, mada se oseća povezanost.

.

steven wilson - 4 1-2Steven Wilson4 ½

Stiven Vilson je genije prog roka, ali ovo izdanje, kao što i naziv sugeriše, je prelaz između četvrtog studijskog albuma Hand. Cannot. Erase. i nekog narednog; B-strane i neobjavljene pesme, uz obradu „Don’t Hate Me“ Porcupine Tree. Da li je moguće da mu nedostaju?

curve of the earthMystery JetsCurve of the Earth

Nakon prelaska u soft rok, novi album istražuje amerikanu kao žanr, dok kanališe uticaje od Kraftwerka i Sida Bereta do Džona Lenona i The Beach Boys.

.

savages-adore-lifeSavagesAdore Life

Napeti ritmovi, muljave gitare i vokal nalik na rane Siouxie and the Banshees šalju poruku ljubavi koja zvuči kao slogan sovjetskog logora. Ovako bi Joy Division verovatno zvučali osamdesetih da je Ijan Kertis našao odgovarajuće antidepresive.

tricky-Skilled-MechanicsTrickySkilled Mechanics

Povratak na sigurniji teren nakon sirovijeg prethodnika Adrian Thaws; problematično detinjstvo – nemarnost oca i majčino samoubistvo – do detalja su opisani na „Boy“, verovatno najboljoj pesmi na solidnom albumu. Završna „Unreal“, osim što sadrži nelagodu svojstvenu Linčovim filmovima, podseća na Trikijeve radove iz devedesetih.

megadeth-dystopiaMegadeth – Dystopia

Megadeth je Dejv Mastejn i Dejv Mastejn je Megadeth. Uzevši u obzir koliko često menja postavu ostatka benda, ovaj album (15. po redu) je prijatno iznenađenje i verovatno najbolje izdanje još od Youthanasia iz 1994, a svakako je nekoliko klasa iznad prethodnog supersranja Super Collider iz 2013. Retko relevantan album na modernoj mejnstrim treš metal sceni. Iako se bavi teorijama zavere, krahom kapitalizma i pseudo-libertarijanstvom.

Shearwater_JetPlaneOxbow_3600ShearwaterJet Plane and Oxbow

Možda njihov najbolji album do sada. Odnosno, najmanje smarački.

.

.

massive attack - ritual_spirit_epMassive AttackRitual Spirit EP

Vrlo solidno izdanje. Svaka od četiri pesme ima drugog gosta na vokalima – Roots Manuva, Young Fathers, Azekel i Tricky (odlična „Take It There“ je njegova prva saradnja sa Massive Attack još od 1994.). Plan je da na proleće izađe još jedan EP, a na jesen ceo album.

seafret - tell me its realSeafretTell Me It’s Real

Romantična folk-pop ploča za nijansu pretrpana bljutavim klišeima. Uprkos nekolicini zaista slatkih pesama, ostale uglavnom zvuče kao lošija verzija Mumford and Sons. I to ovih novih.

.

st-lucia-matterSt. LuciaMatter

Ovako bi trebalo da danas zvuče Duran Duran, umesto onih kerefeka koje nam poturaju. Osećaju se i primese Prinsa i Madone, preko malo retro-hausa.

.

dreamtheater - theastonishingDream TheaterThe Astonishing

Ovaj dvostruki konceptualni album od 34 pesme trajanja preko dva sata bend opisuje kao „retro-futurističko post-apokaliptično distopijsko feudalno društvo u kom ljudi žive u iluziji bezbednosti i nezainteresovanosti; Izabranik se mora izdići i pobediti Imperiju koju čine mašine“. Zvuči suludo. I jeste. Ali nije dosadno. A i sa tehničke strane je perfektno.

wet-dontyouWetDon’t You

Dream-pop pod jakim uticajem R&B-ja devedesetih. Bilo bi simpatično da nije toliko isproducirano – vokali ne mogu da „dišu“ od količine efekata i kompresije, a isto se odnosi i na instrumentaciju.

.

nevermen-nevermenNevermenNevermen

Ovo je ono što se desi kada se ujedine trojica čudaka, vrlo sposobnih i vrlo različitih pevača, od kojih je svaki gospodar svog žanra – Majk Peton (najpoznatiji po radu sa Faith No More, ali njegovi projekti su brojni koliko i stilovi u kojima se okušao i briljirao: od avangarde i italijanske opere do surf roka i death metala), Tunde Adebimpe (frontmen TV on the Radio, koji s lakoćom kombinuju art rok i soul) i Adam „Doseone“ Draker (radio sa cLOUDDEAD, legenda andergraund repa). Na momente naporno, ali beskompromisno.

foxes - all i needFoxesAll I Need

Luiza Rouz Alen, poznatija kao Foxes, predstavlja osveženje na britanskoj pop sceni. Nije se još sasvim uhodala, ali hitovi poput „Body Talk“ ukazuju na to da hoće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *