Najbolje pesme o diktatorima i režimima

Diktatori nisu bili inspiracija samo za revolucije, proteste i zbacivanje sa vlasti, nego i za odličnu muziku.

Verovali ili ne, muzičari su opsednuti diktatorima i fašističkim režimima. Kako je to tema koja !Kokošku naročito zanima, lista posebno dobrih pesama o diktatorima je bila neizbežna. Ova dela slušajte pažljivo, a tekstove analizirajte još pažljivije.

Franco la muerte – Leo Fere

Počnimo od generala Franciska Franka i Lea Ferea koji ga u svojoj pesmi „Franco la muerte” žestoko kritikuje i ismeva. Franko je, sa brčićima sličnim Hitlerovim, započeo Španski građanski rat 1936, a nakon njega je nastavio da prca Španiju sve do svoje smrti 1975. godine. Pri dolasku na vlast su mu pomagali drugari evropski diktatori, a Španija je brzo postala totalitarna država sa koncentracionim logorima, zakonima po kojima su žene odbegle od nasilnih muževa hapšene, i nekoliko stotina hiljada mrtvih građana. Nije ni čudo što ga je Leo Fere, francuski šansonjer, zamrzeo kada je od svojih prijatelja anarhista čuo za njega. U pesmi „Franco la muerte”, on se direktno obraća Franku i govori:

Nije vreme za flamenko 
Nečasni gospodine Franko
Živimo u doba noževa
U doba Grimaua

….

Dolazi vreme poezije
Koja će te izvući iz kreveta
Kada naši noževi ugnjezde
U srce tvoje jučerašnje noći
Hej ha ho!

Fere nije mogao da nastupa u Španiji sve do Frankove smrti  pitamo se zašto!

„The Day The Conducator Died (An X-mas Song)” – Skot Voker

O Čaušeskuu je !Kokoška već pisala, pa o njegovoj diktaturi ne treba mnogo govoriti. Dovoljno je samo pomenuti brojne nebulozne zakone koji su zabranjivali abortuse i određivali ljudima količinu namirnica koje smeju da imaju, pa je jasno zašto se ljudi i dalje ponekad lecnu na pomen njegovog imena. Skot Voker nije živeo u Rumuniji, ali se diktatora plaši i pesme o njima piše da bi taj strah ispoljio. Čaušeskua je opevao iz prvog lica, opisujući kult ličnosti koji je za sebe izgradio:

Ja sam brižan, 
Saosećajan, pažljiv, 
Ne baš mnogo
Baš mnogo

Ja sam druželjubiv,
Društveno aktivan
Ne baš mnogo
Baš mnogo

Moja idealna partnerka 
Treba da bude asertivna
Ne baš mnogo
Baš mnogo

Ipak, ne zove se pesma džabe „The Day the Conducator Died” i to je jasno iz refrena koji kaže: „Nobody waited for fire,” a odnosi se na činjenicu da su svi jedva dočekali Čaušeskuovo pogubljenje, te da su strelci ispalili metke i pre komande. Takođe, naslov u zagradi ne stoji tu tek tako – Čaušesku i njegova supruga pogubljeni su 25. decembra, na Božić, pa se Skot Voker šalio da je ovo njegova božićna pesma napravljena za top liste. O tome koliko je praznična prosudite sami.

„Holiday in Cambodia” – The Dead Kennedys

Pol Pot je nad Kambodžom uspostavio totalitarni režim i agrarne zakone koji su nalagali ljudima da se sele iz gradova u sela i dirinče na kolektivnim farmama i projektima prisilnog rada. Za vreme ovog zanimljivog zakona i Potove vlade umrlo je oko 25% stanovnika Kambodže, kako od neuhranjenosti, preteranog rada i bedne medicinske podrške, tako i zbog brojnih pogubljenja.

Bend „The Dead Kennedys” je Kambodžu za vreme Potove vladavine opisao u pesmi „Holiday in Cambodia,” gde se zapravo poredi ušuškani život mladog Amerikanca sa hororima koje su ljudi u Kambodži preživljavali. „The Dead Kennedys” se čak obraćaju svom Amerikancu i kažu da misle da mu treba odmor u Kambodži, gde ljudi nose crno i gde radiš ono što ti kažu. Jes’ da vole da popuju, ali Potovu diktaturu nisu loše predstavili!

„The Old Man’s Back Again” – Skot Voker

Vokerova opsesija diktatorima nije krenula tek na novijim albumima. On je već na Skotu 4 snimio svoju prvu pesmu o diktatoru, a izabrao je nekog malo više mejnstrim od Čaušeskua – Staljina. Preciznije, neo-staljinistički režim i Praško proleće, a sve to kroz alegoriju povratka Staljina iz mrtvih. Ova pesma nema onaj pomalo jezivi kvalitet Vokerovih kasnijih ostvarenja, melodična je i pevljiva. Ipak, teško da ćete se ikad uhvatiti da pevušite stihove poput: Vidim ženu, stoji u snegu. Tiha je dok gleda kako odvode njenog muškarca. Obrazi su joj goreli od suza. Mislila je da je čula: „Senka je napustila ovu zemlju”. 

„Quicksand” – David Bowie

Hitlerov život je vrlo plodan za stvaranje pesama, ali na ovoj listi će se naći samo jednu o njemu, a to mora biti „Quicksand” Dejvida Bouvija. Jer, kakva bi to !Kokoškina lista bila bez Bouvija. On nije dvosmislen i težak za provaliti u svojim stihovima, pa je iz prvog čitanja jasno da kroz Bouvija progovara Hitler koji sedi u svom bunkeru, svestan da se njegovo carstvo raspada. Čini se da se „Quicksand” odnosi i na razna okultna proseravanja u koja je Hitler imao tendenciju da veruje, pa je Hitler nadomak Zlatne zore, umotan u Kroulijevu uniformu prikaza. 

Ako pomislite da je sve ovo poetično i da je Hitler bio jedan jako nesrećan čovek, setite se miliona ljudi koji su zbog njega poginuli i odmah ćete se preneti u realnost.

Bonus: pominjanje Himlera.

„Товарищ Сталин, вы большой ученый” – Vladimir Visocki

Pošto Staljina niko bolje nije poznavao od njegovih sunarodnika, ova lista nije mogla proći bez pesama ruskih bardova koji kritikuju vlast. Jedan od njih je Vladimir Visocki koga režim baš nije voleo – pokrenuta je i čitava kampanja protiv njega. Na početku svoje glumačke karijere bio je relativno prihvaćen i poštovan, ali kako je vreme prolazilo, a kritika režima izlazila na videlo, sovjetski režim ga je sve više kritikovao, a kulturna scena ignorisala. Navodno, najveći problem bio je alkoholizam Visockog, ali jasno je da iza toga stoji nešto krupnije. Tako je jednom prilikom ministar kulture javno isprozivao reditelja Aleksandra Štajna, jer je korišćenjem pesama Visockog u svojim delima „dao prostor ovom anti-sovjetskom ološu”.

Ipak, jednu od poznatijih pesama u kojoj Visocki kritikuje vlast nije napisao sam Visocki nego Juz Aleškovski. Pesma „Товарищ Сталин, вы большой ученый” nastala je 1959, šest godina nakon Staljinove smrti, a ispevana je iz perspektive profesora lingvistike koji je zbog Staljinove zabrane objavljivanja radova iz ove oblasti završio u zatvoru. Morate priznati, politička nekorektnost u lingvistici je ogroman pristup vredan gulaga!

„Clara” – Skot Voker

Poslednja pesma na ovoj listi tehnički nije o diktatoru, niti o režimu, ali je o diktatorovoj ljubavnici. Reč je o Klari Petaći, Musolinijevoj čuvenoj ljubavnici koja je odbila da pobegne i obešena je sa svojim dragim. Voker je u jednom od svojih retkih intervjua izjavio kako je video slike obešenih tela ovih ljubavnika četrdesetih godina, ali je tek 2006. uspeo da je pretoči u pesmu i objavi na albumu The Drift. Iako nije o diktatoru, ova pesma je posebna i zaslužuje da bude na ovoj listi zbog atmosfere koju stvara pri slušanju, ali i zbog vrlo inventivnog korišćenja mesa. Naime, Voker je kupio parčekanju junetine i bubnjaru davao instrukcije da lupa u nju kako bi dobio efekat udaraca ljudskih pesnica o leš. Takvu posvećenost uvek treba ceniti!

 Hvala Manuelu Baudišu na pomoći u sastavljanju ove liste i na otkrivanju Skota Vokera!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *